Prije svega, treba reći kako se Perinčić potpuno pogubio i sad se pokušava spasiti povlačeći poteze koji izazivaju sažaljenje. Harrisa je doveo pod izgovorom kako mu je potreban igrač koji je jak na lopti kako bi rasteretio Mavru i Cartera u organizaciji igre, a sada dovodi osobu koja s loptom barata gotovo jednako loše poput Siriščevića. To se jedino može protumačiti kao potez očajnika.

Nažalost, o Marčinkoviću sam pisao puno više puta nego što sam to želio i stoga me ova aktualna vijest razočarala. Upravo je dolazak Marčinkovića definitivni dokaz kako u klubu ništa ne funkcionira i kako je klub miljama daleko od uređene sportske organizacije. Da je klub uređen kako treba taj tip ne bi dolazio u razmatranje za mjesto prodavača karata ispred dvorane, a kamoli za mjesto u rosteru, već bi njegov slučaj poslužio kao primjer nadolazećim generacijama što mogu očekivati oni koji ne poštuju instituciju kluba. On je imao nekakvo prepucavanje s Brankom Skročom oko novaca pa se kao uvrijeđena frajla skupio u Cibonu. Ostali klubovi u kojima je igrao bi mu redovito ostajali dužni, ali ne mogu se sjetiti nekog incidenta kojim se želio obračunati s odgovornim osobama u Ciboni, Zagrebu ili Splitu. Očito u njegovom slučaju za Zadar vrijede drugi standardi. Mrežica i različite provokacije u dresu Zagreba su znakovi dubokog kompleksa  manje vrijednosti, a napad na Knowlesa je pokvareni čin izveden s predumišljajem koji ujedno otkriva kako je duboko svjestan vlastite nedovoljne igračke kvalitete da na sportski način zaustavi protivnika. Ono što je uslijedilo nakon samog napada pokazuje kako on, unatoč silnom pretvaranju, nema ono što je potrebno kako bi se stalo na crtu i prihvatilo borbu.

Naravno. ja ću Zadar i dalje pratiti, ne mogu tek tako izbrisati 3/4 vlastitog života provedenog uz klub, ali mislim da ću napraviti određenu pauzu na košarkaškom forumu. Teško mi je pisati o košarci kada mi to izaziva osjećaj gađenja. Klub je izgubio svoj izvorni identitet, recentni događaj je definitivni dokaz za to, stoga je ovo tužan dan za zadarsku košarku. Klubu, naravno, i dalje želim sve najbolje, a Marčinković će uvijek ostati small-timer koji pati od deluzije vlastite veličine.