NAIAplayer je napisao/la:
GrunfZd je napisao/la:
NAIAplayer je napisao/la:
Utakmicu protiv Partizana treba promatrati kao čisto igrački odgovor nakon blamaže protiv Škrljeva. Trener je tu samo pokušao uskočiti na taj vlak. Na kraju, ako dozvoliš tri napadačka skoka u zadnjoj minuti pri egal rezultatu, ne možeš pobijediti sve da za tebe igra i Nikos Galis. Već sam pisao kako Mavra djeluje kao da igra pod ozljedom, a nakon ove utakmice to je još očitije. Vuković i Jordano su bili dobri, Luković je pokazao znakove života, ali Carter i dalje igra na tridesetak posto mogućnosti. Drežnjak definitivno previše podsjeća na Borisa Baraća da bi to bilo dobro, ali dati ću mu još vremena da me demantira. U svakom slučaju, doživio se sramotan poraz na gostovanju od slabije ekipe, da bi se zatim na domaćem terenu doživio poraz od jakog protivnika u utakmici na dva posjeda. Na kraju se sve može svesti na onu staru izreku: ''Gdje si bio? Nigdje. Što si radio? Ništa.''
Vidi cijeli citat
Inače se slažem sa 9 od 10 tvojih upisa, ali moram ti reći da si ovaj put nepošteno, a pomalo i zločesto spustija prema Perinčiću. Krivi iscrpljenost, dekoncertraciju, nekvalitetu igrača, kvalitetu suparničkih igrača, al nemoš prvo i osnovno kriviti trenera za one njihove napadačke skokove na kraju. Jedino ako je Perinčić bija u igri pa nije zagradija ili skočija. Drugo, ovakav igrački odgovor je nemoguć protiv suparnika ovakve kvalitete bez da te trener spremi na to.
Ti kažeš di si bija što si radija, a ja kažem nek ova utakmica bude svojevrsni putokaz kako bi trebali igrati, što je neko napisa protiv "svojih Partizana", ekipa koje moramo dobiti, i ja zadovoljan. Za nešto više treba i više kvalitete u ekipi.
Vidi cijeli citat
Sve u redu, moja opaska o napadačkim skokovima bila je, naravno, upućena igračima, ali sam propustio to izravnije i jasnije naglasiti. Ispričavam se zbog toga. Što se tiče Perinčića, nemam, za sada, neko osobito mišljenje o njegovim trenerskim kvalitetama. Malo je previše oduševljen svojim nekadašnjim šefom i mentorom Mršićem da bi to bilo dobro za njegov razvoj kao trenera, ali dajem mu vremena kako bi me demantirao. Kada se pročita njegova izjava nakon Škrljeva, između redaka se prilično jasno da isčitati kako ga igrači nisu baš doživljavali prije i za vrijeme te utakmice. Izjava nakon Partizana u kojoj spominje raspravu u četiri zida dodatno pojačava dojam kako on baš i nema generalnu kontrolu nad igračima. Takve rasprave i pravila ponašanja i pristupa trebaju se odraditi i utvrditi u predsezoni. Ovosezonska ekipa Zadra nema neki veliki broj potpunih newcomera, priličan broj igrača ima barem jednu sezonu u dresu Zadra, a neki poput Vukovića već su u istom stekli priličan staž. Stoga, igračima je prilično jasno kako nakon sramoćenja protiv Škrljeva eventualni poraz od 15+ razlike kući od Partizana učinio bi atmosferu oko njih samih prilično nepodnošljivom. Takva interna motivacija mobilizirala je ekipu i trener je to iskoristio. Sada ostaje za vidjeti hoće li Perinčić uspjeti iskoristiti pouke i iskustva iz utakmice s Partizanom kako bi se uspio nametnuti igračima kao trenerski autoritet.
U utakmicama domaćeg prvenstva Zadar mora zauzeti i igrati s gardom državnog prvaka, a toga u utakmici protiv Škrljeva nije bilo niti u tragovima. Prema mojem shvaćanju košarke za izostanak toga najodgovorniji je trener. No dobro, možda se sada nešto promijeni.
I još nešto. U zadnjoj minuti i pol igrači Partizana su djelovali energičnije i to je veliki razlog onih napadačkih skokova. Zadar je uglavnom ganjao zaostatak pa energetski pad u samoj završnici ne čudi, ali i protiv Škrljeva, nakon izjednačenja u trećoj četvrtini, već se na početku zadnje četvrtine vidio određeni zamor kod igrača. Očito je Mandir ostao vjeran svom ''dizelaškom'' pristupu kondicijskoj spremi igrača.
Vidi cijeli citat
Ima snimka na YouTubeu, upali samo prvu četvrtinu ipo i nije teško vidit samo pa detalja o tome kako smo napadali i kako smo branili Partizan pa da vidiš točnu ideju i pripremu kod Perinčića. Da su igrači ostali na milost i nemilost sami, onda bi to bilo 40 razlike jer toliko je Partizan individualno bolji.
Pogledaj koliko trica iz kuta su potegnuli Zagorac i Trifunović, složit češ se da je to u petorkama s Mooreom, LeDayem i Punterom najbolja okladaza nas. Znači, znalo se di riskirao, što dajemo i kako branimo pick (puno pomoći Lukovića na strani, agresivno spuštanje Cartera u korekciju i rizik suprotnog kantuna).
Obradović je stavlja LeDaya u pick, a visokog sa šutom na vrh kruške kako bi stavija Lukovića na vjetrometinu pomoći, Perinčić je to u drugom poluvremenu korigira s Vukom na 5 koji je pokretljiviji i lakše pleše u tom međuprostoru.
Pogledaj i kako smo ih napadali, agresivno su iskakali na Mavri i Junaku, naši bekovi su se poprilično brzo rješavali lopte da igramo 4 na 3. Od tud i otvorene trice Jordana, zabadanja Cartera i Harrisa i par puta ziceri za visoke ili premoć u skoku u napadu u trećoj.
Sve to je potpis trenera, Perinčić je taj koji je spremija utakmicu jer, složit češ se, nije baš urođena navika Junaku i Mavri da se brzo rješavaju lopte, ipak je vole malo driblat. Pa ti vidi koliku kontrolu trener ima nad ekipom i koliko ga se ipak sluša.
Perinčić je na kraju u izjavi bija u pravu, dobili su nas na čistu individualnu klasu trice Moorea, kumpir LeDaya i njegov napadački skok, taktički plan je uspija jer nas nisu nigdi gazili koncepcijski.
Drugo, zašto trener ne bi rješava stvari i korigira pristup i atmosferu kroz sezonu? Misliš da se sve okolnosti i situacije mogu predvidit i simulirat na pripremama? Škrljevo je bila triska, ni prva ni zadnja zbog bolikurčine i lako ćemo. Gubija je Mršić od Zaboka nakon Partizana, Perinčić se mučija s CJ u Kupu, Jupe je gubija od Alkara i mučija se s njima u Kupu. Događalo se i događat će se kad imaš dvi utakmice blizu a jedna je tako više motivirajuća i više seksi od druge.
Al zato je reakcija ekipe bila dobra, dok su svi nakon takve triske očekivali potop oni su izašli i točno znali kako s Partizanom igrat. Oprostit češ, al mislim da nemamo u ekipi 12 Jasikevičiusa i Diamantidisa koji su toliko genijalni igrači da sami znaju pročitat svaku situaciju i prilagodit se bez trenerove ruke.
Friends come and go, banners are forever.