Zašto Marčinković može, a ne može Anzulović? U čemu je razlika između njih dvojice? U frizuri? Prije par dana sam napisao kako je Marčinkovićev dolazak prelazak Rubikona nakon čega više ništa neće biti isto i nitko to očito nije shvatio do danas. Dolazak jednog trenerskog napuhanka bez stučnog pokrića koji je kao igrač Zadra, ako se dobro sjećam, jednom odbio ući u igru, izazvao je pisanje proglasa koji, figurativno, pozivaju na izgradnju barikada i paljenje guma oko dvorane, dok je dolazak osrednjeg igrača koji je u ne tako davnoj prošlosti smišljeno izazvao incident koji je za cilj imao direktno igračko slabljenje Zadra i onemogućavanje kluba u borbi za trofeje, da ne spominjem ostale dobro poznate stvari, izazvao je oduševljenje kod velikog broja ljudi koji se smatraju navijačima i simpatizerima kluba. Ti su se potezi objašnjavali kako je jadni Marčinković bio neshvaćen u Zadru i kako mu se nije pružila šansa (bio je kapetan, by the way) pa je malo bio ljut, ali sada je odrastao pa je sve ok. Why the sudden change of heart? Očito mnogi nisu shvatili kako je dolazak Marčinkovića otvorio vrata neslućenih mogućnosti i uopće nije nemoguće zamisliti Rozića kao sportskog direktora u bliskoj budućnosti, barem će Marčinković biti sretan jer mu je on duhovni otac i životni uzor. Mišljenja sam kako je mnoge danas realnost upravo ugrizla za stražnjicu.
