Ljudi su se zasitili i košarke i svega pari mi se. Već par dana uvečer prošetan gradon, ulice prazne, tu i tamo sritneš nekoga i proćakulaš, barba Nino svira svoju harmoniku tamo, grad pomalo umire...žalosno je to za viditi pogotovo kad te nema par miseci i kad ti zafali sve ono što ti je svakim danom dostupno, ili nedostupno ako nisi u gradu...

Prema novome projektu "Vrata Zadra" arhitekta Nikole Bašića dvorana Jazine ne postoji, tojest kao jedan od preduvjeta realizacije istog jest rušenje Jazina?

Očekivano vrijeme realizacije tog projekta je kroz 100 godina, a dotad će se dvorana Jazine urušiti sama od sebe.

Jadni grade ako je rušenje Jazina opcija. 

Zadrani kao i uvijek prate trend glup, glupljeg, direktora.

Šteta što jednom nemožete svojim putem, koki bj izgledao... pa eto, drugačiji od splitovog a posebno ciboninog.

Zanimljivo je sve to u ova tri kluba - kao u turskoj seriji.. pripremaju se za za nešto veliko i kad skontaš da je prošlo 20 epizoda i 40sati gledanja postaneš svjestan da se i dalje okreću u krug i da od tog preokreta nikada neće ništa biti. Posljedica je gašenje TVa..😕

Ovo je zapravo moje iskustvo s prvom i jedinom turskom serijom a vidim sa ima tu paralela sa HR košarkom. 

Ja u svoje ime mogu rec da je doslo do zasicenja. Dijelom korona, dijelom godine/obitelj, dijelom niz katastrofalnih politickih i rukovodecih odluka. Di smo, sto radimo, nista. Ne talasaj, ostaninu ABI i dobro je. Nekad je ovo bila jedina tema di san pisa, a sad vise ni me citan, udjen mozda, ka danas, jednon tjedno. Utakmice pogledan krajickom oka, nekad ni ne znan da se uopce igra. Ipal iman nesto mrvu vise godina da se sican Zadra u Europi, osvajanje ABE i jake HR lige. Pa mi je ovo danas otuzno. Moze meni neko reci kakav san ja navijac ako ne pratin klub kad je lose, ali pratia san ga u najtezin trenucima, ovo vise nema veze s rezultatom, nego nesposobnjakovicima koji mrcvare klub, grad i ljude. Zadar je na umoru.

Niko ti ne moze oduzeti ljubav prema klubu, ka ni meni, iako vec duze vrimena ne iden na utakmice. Sve pratin ali jednostavno obaveze su me udaljile od dvorane. Sto obaveze, odnosno nedostatak vrimena, sto jedna velika nepravda koja se nadvila nad nasin KK Zadron i ljudima koji ga vole.

Neki dan san igron slucaja usa u Jazine, sta na parket i onako okrenija pogled prema dvorani i tribinama, najezija se ka malo dite, ka onda kad san ima 16 i kad se bizalo iz skole da bi isa na Zadar- Kandit Olimpija. I kazen sebi, NE, ovo ne moze niko unistit. Moremo otic u sto stecaja i u 7 liga, more proc miljun covida 19, 20, 55, ebola, kolera, potresa i pozara, al zbog ovo sto Zadar ode nama znaci, kosarka ce zauvik ziviti. Ne nogomet, ne atletika, ne rukomet ni sport opcenito, nego kosarka i KK Zadar. Rekli bi neki "više od kluba"... Istina, daleko više od kluba!