od koga mi izgubimo majmo mila...

O priči kako je Cibona pobjegla iz Zadra 1992. sam čuo u intervjuu sa Borom Poštarom i Butom.

Čim je pala prva granata, sjeli su u bus i pobigli.

Pa ljudi moji, da li vi stvarno mislite da je normalno da gledate košarku dok vam je grad po granatama. Da li je normalno da igrači budu fokusirani na utakmicu, a oko njih zračna opasnost. Zamjeriti Ciboni da igra u tim uvjetima je žešća glupost. 

Ako postoji zračna opasnost, sportske aktivnosti se ne održavaju. NK Osijek je prvu HNL sezonu 1992. godine igrao u Đakovu i Donjem Miholjcu jer iako se nije ratovalo direktno u samom gradu, procjena je bila da je stadion u dometu potencijalnog granatiranja.

Ovo za Radulovića, Alihodžića, Komazeca i Šarlije ne razumijem, neodigravanjem utakmice u ratnim okolnostima štitili su se svi životi, ponajprije od navijača. Nisam vojni ekspert, ali imati tijekom ratne opasnosti par tisuća ljudi u nadzemnom objektu čini mi se nenormalna glupost, pa taman da je manje od 0,1% šansa da granata pogodi dvoranu.

Jednostavno takva je bila ratna realnost Zadra prije operacije Maslenica da je KK Zadar bio osuđen igrati domaće utakmice izvan svog grada na sigurnijem području. Ništa dramatično tu nema, to je bio teret Domovinskog rata koji su svi morali podnijeti. A neigranje pred domaćom publikom spada u ponajmanju žrtvu. 

aj ti klaune prestani se više predstavljati kao navijač Cibone i trolati ovdje ...a vi se hvatate isto na sve

@administratori nadam se žutom kartonu

Za budale je tanka granica između argumentiranog razmjenjivanja činjenica i trolanja. 

Kako sam već rekao Cibona je odbila izaći na teren i pobjegla je pravdajući se nekakvim strahom. Takvo ponašanje bi od strane današnjih salonskih desničara bilo okarakterizirano dezerterskim i nedomoljubnim. Zanimljivo je kako ih taj isti strah nije mučio kada su te iste sezone igrali u Jazinama u dijelu prvenstva koji je prethodio play off utakmicama. Iste godine, nekoliko mjeseci kasnije, CSKA, predvođen nemezom hrvatske košarke u prvoj polovici devedesetih Sergejem Bazarevićem, je sklopu tadašnje Eurolige igrao u Zadru, a zloglasna nogometna utakmica između Zadra i Inkera je te iste 1992. godine igrana na Stanovima. Iz navedenog je jasno kako su neki jednostavno bili hrabriji ili možda samo pošteniji. Nakon akcije Maslenica nikakva ratna opasnost nije uklonjena od Zadra jer se neprijatelj nalazio u Gornjem Zemuniku, jedva desetak kilometara udaljenom od centra grada. Kada se ima namjera pisati o nečemu potrebno je dobro poznavati tematiku. U suprotnom, nastaje ono što se može nazvati ispraznom teorijom opće prakse.