Kada se počelo govoriti kako je Jusup najizgledniji kandidat za trenera nadao sam se kako se to neće ostvariti, ne zato jer ne cijenim Jusupa, naprotiv, njegov sam veliki štovatelj, već je svaki njegov odlazak iz Zadra bio ružan i pun gorčine, a iskustvo me uči kako će tako biti i ovaj put. Nakon što je ponovno došao na klupu Zadra želim njemu i klubu sve najbolje, ali bojim se kako će se opet gledati već viđeni prizori kada jednom dođe do rastanka.

Nakon završetka prošle sezone bio sam gotovo uvjeren kako će Zadar ove sezone odbaciti sve standardne ambicije koje su prisutne zadnjih cca 25 godina i biti samo jedan od klubova domaće Premijer lige bez ikakvih stremljenja prema vrhu, a sve zbog nagomilanih financijskih i organizacijskih problema koji su, izgleda, konačno došli na naplatu. Moram reći kako sam se pomalo iznenadio kada je postalo očito kako će Zadar nastaviti igrati Aba ligu. Ova sezona, osobito u Aba ligi će biti jako teška, ali ne treba padati u depresiju. Kako mi se čini, još je dosta toga nedefinirano u pogledu rostera ostalih ekipa s dna tablice i potrebno je još malo pričekati prije donošenja nekih čvrstih stavova. Zadar u Aba ligi treba nastojati izbjeći to posljednje mjesto. Neće biti nimalo lako, ali ne treba klonuti duhom prije nego što se i prva lopta podbacila. 

Dosadašnja ekipa je onakva kakva se može očekivati, s obzirom na okolnosti. Baldwin je, prema onome što sam mogao vidjeti, još jedan Jusupov pokušaj pronalaska reinkarnacije Geralda Lewisa. Nadajmo se kao će ta njegova vječna potraga konačno uroditi plodom. Nisam zadovoljan dovođenjem M. Ramljaka. Jako ružne stvari je govorio o klubu prije nekoliko godina i to o klubu koji ga je postavio na košarkašku scenu stoga je očito kako mu zahvalnost nije jaka karakterna osobina. Nažalost, prošlosezonska epizoda s Marčinkovićem definitivno je promijenila klupski identitet u negativnom smislu i u svjetlu toga, dovođenje Ramljaka nakon svih ružnih stvari koje je rekao o Zadru ne iznenađuje. Bit će takvih stvari u budućnosti još i više.

Odlazak Buljana nije nikakvo iznenađenje. On je još prošle sezone odlučio otići iz Zadra i to nakon dovođenja Drežnjaka. Tada su uslijedile one manifestacije s napuštanjem priprema. Prošle sezone je ostao samo zato jer ekipa koja vodi njegovu karijeru nije imala nešto opipljivo za što se može uhvatiti, a nisu željeli riskirati eventualnu suspenziju. Obradovićeva pohvala nakon utakmice s Partizanom je samo učvrstila tu odluku. Sigurno je trebao imati bolji status u ekipi kod prošlosezonskih trenera, ali i tada bi se našlo nešto s čime njegova okolina ne bi bila zadovoljna. Njima je nakon titule MVP domaćeg juniorskog prvenstva Zadar postao premali za mladog Tomislava i eventualna znatnija minutaža prošle sezone je samo mogla prolongirati konačnu odluku za koji mjesec, nikako je nije mogla promijeniti. Priče o želji za igranjem na poziciji krila samo potvrđuju tu tezu. Ne treba isključiti mogućnost i da je ta cijela svita oko njega pala pod utjecaj bapskih priča i tračeva koji uvijek prate Jusupove angažmane i da su se jednostavno uplašili i odlučili dati petama vjetra. Žao mi je što je Buljan otišao, ali cijela ta situacija me podsjeća na neke ranije priče poput onih iz vremena Ivana Perinčića ili Tonija Prostrana. I toj dvojici je za vrijeme boravka u Zadru uvijek netko drugi bio kriv i uvijek im nešto nije bilo po volji.