Naši su kukavice.
Razumijem financijske razloge i pretrpan raspored, ali više me smeta što nema inicijative za promjenama. Zar ćemo biti vječne kukavice i pasivni, dosadni, neorganizirani klub?
Zar je problem izgubiti? Ispasti? Otići u Ankaru tjedan dana na kvalifikacije za FIBA Champions League i boriti se, vidjeti kako stojimo u odnosu na EU klubove?
Pozvati ove iz Barcelone glavešine da vidimo uvjete za Eurocup. Tu je sigurnih 18 utakmica. Dogodine bi se trebali spajati FIBA Champions league i Eurocup, a mi se postavljamo kao da će nama specijalno stići pozivnica za isto, treba se boriti za te stvari na sve načine.
Jeli toliki strah suočiti se sa Jokom i Rukavinom oko trokružnog sistema? Samo da to ukinu već bi bilo više prostora za Europu.
Trošimo preko milijun ipo eura godišnje za što? Mi smo europsko dno dna, klub koji igra praktički zatvorenu ABA ligu sa 8 srpskih klubova (6 + "srpski Dubai + Igokea") i amatersko HR natjecanje.
Uvijek ćemo mi pratiti klub, ali ovo postaje dosadno i frustrirajuće