Mislim da ova rasprava oko reprezentacije postaje besmislena.

Kult reprezentacije u košarci se definitivno izgubio. Ruku na srce najviše su tome kumovali loši rezultati. Problemi nisu počeli ni s Božićem ni sa Sesarom a niti će s njima završiti.

Kako vratiti taj kult to je druga tema. Možda baš treba pogledati Šarića, Hezonju, Bogdanovića pa i ranije Ukića koji također nikad nije odbijao (igrao je i ozlijeđen) i ostale koji su se redovno odazivali, pa neka oni budu primjer da je reprezentacija nešto što se ne odbija ako nisi ozlijeđen ili postoji neki ozbiljan životni problem. 

Također, ni jedan klub i njegovi djelatnici, ne bi trebali stvarati animozitet prema reprezentaciji i savezu pod okriljem kojeg se natječu. Ako postoje problemi trebalo bi ih rješavati unutar 4 zida tj. razgovorom između službenih osoba a ne prepucavati se preko medija. Sve van toga trebalo bi biti kažnjivo. 

Pogledajmo nogometnu, vaterpolo pa i rukometnu reprezentaciju. Tamo se priča jedino o tome tko nije bio pozvan a možda je trebao. Svi žele nastupati za reprezentaciju. A u košarci se isključivo priča tko je pozvan a odbio je, pa čak i u under reprezentacijama. Sramota za HR košarkašku obitelj.   

Nema ništa od iskoraka kad ne poslujemo pametno i ne možemo vezati igrače na nekoliko godina pa da dobijemo bar ikakvu odštetu. Ovako Lakić ode u Partizan, Zadar ne dobije centa, a oni se zahvale na besplatnom razvijanju igrača. Da se razumimo Partizan se ne odbija iz perspektive Lakića pogotovo ako je igra za 3.5k eura, fenomenalan igrač i karakter, ali di je tu ikakav nos za zaradu od strane KK Zadra. Pa bar se za Lakića mogla izvući neka odšteta, ali bitno da se Uljarevića potpisivalo na 4 godine. Umisto iskoraka imat ćemo sljedeće godine istu ili lošiju ekipu, ali sa poduplanim plaćama.