Eto vratili se oni zadnji napadi, balun nikada ne laze. Bravo svima, melji do kraja...

Nije onaj spartak nepobjediv, dosta su ozljeda imali i ako vladimir bude u elementu, mozda i mozemo uvuci ih u neizvjesnu zavrsnicu a onda je sve moguce.

A kad su bili u formi, tribali smo ih dobiti tamo, al nas je koštala NAŠA završnica

Prije destak dana ulazak u play-in zvučao je preoptimistično. Čuda se ipak događaju pa ajmo se nadati čudu u svakoj sljedećoj utakmici.

Znaci sad igrate protiv Spartaka, pa ako pobijedite onda protiv porazenog Bosna-Igokea? Sretno, drzim fige. Moze se to oboje proci, koliko ste utakmica gubili u zadnjim sekundama, nadam se da ce se to sada vratiti 💪

Eto, Borca smo dobili u clutchu nedavno, nije da nismo nikada nikoga... 😁

Sritan rođendan najvećem košarkaškom klubu u Hrvatskoj ! Ajmo danas svi skupa proslaviti

Muzej zadarske košarke 

KK Zadar 26.04.1945.

Još prošle godine iz duše zagrabih ono nešto na čem ljubav počiva, kuca i ne trne.. 

Dobro ti jutro dobri starče moj. 

Na karti ti stoji 81 godina.. Nemali broj.

Baš na današnji dan..

Neka ti je sretan, uspješan i zdrav.. 

A opet, jeha, odjek, požutjele slike.. Bore tvoje i vlasi sijede. I pravednost govori o starosti Tvojoj i mnogo dubljoj..

A nije nam do slavlja ovih dana.. Sve je manje onih koji bi šterike utrnuli na torti tvojoj.. Odlazimo ali Ti ostaješ.. 💙🤍

Umoran si i ti starče moj. Znam. Živio si i slavu i opstanak. Rat i poraća.

Nikad u čizmi, uvijek pod njome.

Umoran ali opstojan.

Pognut ne i skršen.

Dešpet dalmatinski. 

Skršit te mogu jedino ruke vlastite. Naše.

Ti ih i danas moliš. Jedino njima se i moliš. Da ih od Tebe ne dignemo. Ruke. 

Nećemo starče moj. Teret ćemo zajedno iznit. 

Jer Tvoji smo trofeji najvrijedniji. Mi. Puk ovaj zadarski. 

Police tvoje naše su kale. 

Imena naša u tvoj su torzo utkani. Tvoje ime je i naš spomen. Pradjedovi, none i oci naši. Tko te gledao a da nije pričao nam svoje štorije o tebi... Nisi pojedinac. Ni najzvučniji ni najveći. Ti si i jug i sjever.. Klupa i parket.. Mantil plavi i prvi kat.. Gospodski zapad i Istok ljut.

Nikom stranputica, naš si identitet i jedini put.

Starče moj.. Ponosan si, skroman i pre. Pogledao bi ti malo i iza sebe, osvrnuo se, kao djed miljenom unuku bi i priču svoju pokloniti htio, podijelio.. A nemaš gdje.. Nemaš dom. 

Ponosan da se ikom moliš..

Razumijem te. I nemoj. Kao što nikad i nisi. 

Uzeo sam to na sebe. Bez da sam te i pitao. Oprosti mi radi tog. 

I na kraju starče moj, hvala ti velika.

Što si svoj.

Što nas ovako ponosne odgajaš.

Bandiru nikad mijenjao nisi.

Uvijel plavo bijeli.

Ime navik isto.

Pet slova, vječni znamen.

ZADAR.

Za vike, vikova.

Amen. 💙🤍

Tekst je ovaj srcem pisan.. U minuti pročitan..

Neka i vaša minuta čitanja bude minuta tišinom obgrljena.. Minuta zahvale našoj velikoj povijesti i svima onim koji su je stvarali a medju nama više nisu. 🙏