Evo priče i mentalnog sklopa ljudi u Zadru. Danas u lokalnom kafiću, nisam prisluškivao jer je lik bio toliko glasan da sam ga čuo vani. 

Dobar je Jupe, najtrofejniji trener Zadra ali...

Kabić je u pravu, klub ne napreduje! 3 naslova prvaka i kup njima nije napredovanje? Izlazak iz predstečajne niej napredovanje? Otvaranje fan shopa iako ga Kabić neće napuni jer ga nije briga?

Opravdanje je da Zadar mora igrati europsko natjecanje (iako već igra), pa zato treba potjerati Jupu (koji o tome ne odlučuje).

Da spomenem da FIBA champions ligu osvojila Unicaja Malaga sa 15 miliona € budžeta samo za plaće.

Znači nema teorije da osvojiš tu ligu već eventualno se možeš nadati prolasku prvih skupina, dok igranje doigravanje je znanstvena fantastika pa zar nemamo to u ABA ligi gdje igramo sa 3 Euroligaša (možda i 4), plus još 4-5 klubova iz ostalih europskih natjecanja? 

Naravno bilo je spomena i o domaćim igračima kojih nemamo (valjda se Klarica ne računa) i očito bi sa tim mladim nedokazanim zadarskim igračima trebali igrati u FIBA champions ligi?

Jel ovo istina da je Jupe za sutra sazva presicu?

Volija bi da on i dado burcul odrade presicu, po uzoru na zdravka mamica, jupe bi i u rukavicama govorija, ali dado sigurno nebi

Polako se kockice slažu. Odlazak Martinovića, ostalih članova Nadzornog odbora, a na kraju i Nadarevića, sada sve više dobiva smisao. Sve jasniji postaje i razlog dovođenja reprezentacije u kultne Jazine, angažman udruge Grad košarke, postepeno uključivanje Tomislava Kabića u cijelu priču, kao i namjerno stvaranje podjela – između onih koji navodno vole domovinu i onih koji je, prema njima, ne vole. Ta je podjela, nažalost, nametnuta nepoštenim potezom iste udruge, s ciljem da se jasno prokaže tko, kako i na koji način diše u ovom gradu.

Sve više smisla ima i mogućnost da se u udrugu uključuju navijači naših najvećih rivala, ne bi li tako dobili pravo sudjelovanja u reprezentativnom spektaklu na nekoć uzavrelom parketu Jazina – dvorane koja je imala istinske navijače, one koji su zaista voljeli svoj Grad i Klub, i koji su osjećali pripadnost, ljubav i odanost.

Smisla dobiva i šutnja Udrugova, braće po interesu, svih navijačkih udruga i skupina koje su vlastite interese stavile iznad interesa zajednice. Sve više je jasno i to da se ime vršitelja dužnosti direktora Tomislava Kabića ne spominje na stranicama koje okupljaju (istinske ?) navijače našeg najdražeg Kluba.

Tomislav je ušao u ovu priču – po čijem nalogu, teško je reći, ali nije teško zaključiti zdravim razumom. U maniri svojih političkih patrona, koristi staru taktiku divide et impera – i čini se da mu ide sve bolje. Počelo je sa sitnicama, poput slučaja Tylera Wahla, a nastavlja se pozadinskim potezima čiji je cilj odvajanje Danijela Jusupa od njegovog matičnog Kluba – jednom zauvijek.

Dotaknuli su se čak i Bore Poštara – nekadašnjeg simbola Relje, a danas čovjeka čiji je mural na toj istoj Relji ostao išaran i nikad obnovljen. On redovito napada Danijela Jusupa i docira drugima, okupljajući oko sebe zadivljenu masu koja ne vidi da iza njegovih riječi stoji osobni interes i niske strasti, a ne istinska briga za Klub.

Ovaj Grad, možda, i ne zaslužuje bolje od onoga što danas ima. S ljudske strane – potpuno je potonuo. Gradskim ulicama vlada društvo koje poštuje iskrivljene vrijednosti, a sve ono čime se Zadar nekoć ponosio gura se u sjenu.

Često se u ovakvim trenucima sjetim pokojnog Siniše Glavaševića, koji je u jednom od svojih javljanja rekao:

A grad, za nj ne brinite, on je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nađe. Grad, to ste vi.

Upravo tako grad nije kamen, dvorana ni funkcija – grad su ljudi, klub su ljudi.

Zato je sve ovo, koliko god izgledalo zamršeno, zapravo jednostavno. Cijela situacija oko Danijela Jusupa ima jedan jedini izvor i jedan jedini cilj: uspostaviti samovolju i ostvariti nečije osobne interese – ne bi li se, u vlastitim neostvarenim životima, barem privremeno nahranio njihov nezasitni ego.

-noštromo

Polako se kockice slažu. Odlazak Martinovića, ostalih članova Nadzornog odbora, a na kraju i Nadarevića, sada sve više dobiva smisao. Sve jasniji postaje i razlog dovođenja reprezentacije u kultne Jazine, angažman udruge Grad košarke, postepeno uključivanje Tomislava Kabića u cijelu priču, kao i namjerno stvaranje podjela – između onih koji navodno vole domovinu i onih koji je, prema njima, ne vole. Ta je podjela, nažalost, nametnuta nepoštenim potezom iste udruge, s ciljem da se jasno prokaže tko, kako i na koji način diše u ovom gradu.

Sve više smisla ima i mogućnost da se u udrugu uključuju navijači naših najvećih rivala, ne bi li tako dobili pravo sudjelovanja u reprezentativnom spektaklu na nekoć uzavrelom parketu Jazina – dvorane koja je imala istinske navijače, one koji su zaista voljeli svoj Grad i Klub, i koji su osjećali pripadnost, ljubav i odanost.

Smisla dobiva i šutnja Udrugova, braće po interesu, svih navijačkih udruga i skupina koje su vlastite interese stavile iznad interesa zajednice. Sve više je jasno i to da se ime vršitelja dužnosti direktora Tomislava Kabića ne spominje na stranicama koje okupljaju (istinske ?) navijače našeg najdražeg Kluba.

Tomislav je ušao u ovu priču – po čijem nalogu, teško je reći, ali nije teško zaključiti zdravim razumom. U maniri svojih političkih patrona, koristi staru taktiku divide et impera – i čini se da mu ide sve bolje. Počelo je sa sitnicama, poput slučaja Tylera Wahla, a nastavlja se pozadinskim potezima čiji je cilj odvajanje Danijela Jusupa od njegovog matičnog Kluba – jednom zauvijek.

Dotaknuli su se čak i Bore Poštara – nekadašnjeg simbola Relje, a danas čovjeka čiji je mural na toj istoj Relji ostao išaran i nikad obnovljen. On redovito napada Danijela Jusupa i docira drugima, okupljajući oko sebe zadivljenu masu koja ne vidi da iza njegovih riječi stoji osobni interes i niske strasti, a ne istinska briga za Klub.

Ovaj Grad, možda, i ne zaslužuje bolje od onoga što danas ima. S ljudske strane – potpuno je potonuo. Gradskim ulicama vlada društvo koje poštuje iskrivljene vrijednosti, a sve ono čime se Zadar nekoć ponosio gura se u sjenu.

Često se u ovakvim trenucima sjetim pokojnog Siniše Glavaševića, koji je u jednom od svojih javljanja rekao:

A grad, za nj ne brinite, on je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nađe. Grad, to ste vi.

Upravo tako grad nije kamen, dvorana ni funkcija – grad su ljudi, klub su ljudi.

Zato je sve ovo, koliko god izgledalo zamršeno, zapravo jednostavno. Cijela situacija oko Danijela Jusupa ima jedan jedini izvor i jedan jedini cilj: uspostaviti samovolju i ostvariti nečije osobne interese – ne bi li se, u vlastitim neostvarenim životima, barem privremeno nahranio njihov nezasitni ego.

-noštromo