Moram priznati kako mi je Ramljakov promašaj nakon Tišmine asistencije potpuno neshvatljiv. Umor može biti faktor kod prodora s loptom u reket ili kod skoka u napadu s protivničkim igračem u kontaktu, čak i kod vanjskog šuta, ali ovdje je bila riječ o čistom polaganju. Išao je dizati loptu na tablu, ali je to izveo previše nisko, pa je lopta samo dotakla obruč s vanjske strane. Ne bih rekao da mu je lopta kliznula s dlana, već se radilo o loše izvedenom polaganju. Umor je sigurno bio prisutan, ali igrač s dugačkim polugama kao što je to Ramljak bi u tom slučaju trebao biti u stanju dignuti loptu iznad visine obruča čak i bez odraza. Stvarno je neshvatljivo kako jedan iskusan igrač može napraviti takvu elementarnu pogrešku u presudnom trenutku utakmice. Ne bih se osvrtao na zadnju akciju utakmice, jer su takve situacije gotovo uvijek stvar čiste sreće. Nažalost, Klarica je u velikom problemu. Šuter koji želi imati karijeru iznad razine prosjeka hrvatske lige mora pogađati otvorene šuteve poput onog na kraju treće četvrtine. Pored ova dva promašaja, treći presudni element koji je odveo u poraz bile su dvije izgubljene lopte u kratkom razmaku početkom zadnje četvrtine. S takvim pogreškama u presudnim trenucima nemoguće je ostvariti gostujuću pobjedu u egal utakmici.