Evo napokon sjeo za tipkovnicu, moram priznati da me utakmica satrala iliti slomila, jednostavno nakon utakmice nisam imao snage, osim da polomim par čaša jer to je takav osjećaj.
Što reći i od kuda krenuti, pročitao sam komentare i sa pravom su svi pokisli i frustrirani. Znači, Borac je vrhunski skautirao Zadar, to je ono što sam napisao i na poluvremenu. Jakost Zadra nije teško locirati da je barem ona ofanzivna u Božiću, malo je reći da ga je Birts zatvorio, rekli bi Pippen obrana kao udav ga primio i nije puštao. U obrani su bili dosta gusti, znali su da šut nije jača strana stoga su duplirali igru pod košem, ako bi netko nešto pokušao tu bi bila dva igrača i sjekli bi linije dodavanja. Međutim, dosta dobar šut za 3 poena, čak iznenađujući i solo dionice Drežnjaka te Rame i Lakića drže Zadar u igri te se ide na odmor sa -3. Kad se pogleda da je Segu bio vruć ko peć i da su svi obrambeni izuzev Rame zakazali, rezultat je bio više nego povoljan.
Na poluvremenu sam očekivao odmah kvalitetan ulaz, energetski podignut nivo i Ramu na Segua uz bolju dionicu Božića. Međutim, prve 3 minute su bila neka kopija prvog dijela, Borac odlazi na 42:51 te stvara lijepu prednost i onda dolazi možda najbolja obrana koju sam vidio od nekog našeg kluba u zadnjih nekoliko godina.
Ono što su igrači, a i Jupe napravili tih 7 minuta 3 četvrtina je poezija obrane, doktorska dizertacija jer nemam drugih riječi za opisati. Krenuo je presing Zadra na svojoj polovici, kao ose su letili na igrače Borca onemogućavali im uopće pokretanje napada te dodavanja. Leti Lakić, leti Ramljak, izleti Drežnjak ukrade loptu te Borac radi tehničku. Idući napad nakon ekipnog presinga izleti Mazalin presjeće loptu i zakucavanje. Do kraja četvrtine su natjerali Borac na čak 5 izgubljenih lopti, tehničku te barem 7 ili 8 promašaja koji su izgledali kao bacanje cigle.
U napadu umjesto statičnog napada se krenulo igrati sa puno trčanja i utrčavanja, brzi napadi sa prolazima te laganim polaganjima, često 2+1. Skok umjesto trčanja u obranu je minimalno 3 igrača skakalo u napadu što je omogućavalo dvostruke, nekad i treći napad u nizu.
Kažem, bez sumnje ako izuzmemo Božića kojem nije bio dan da je tih 7 minuta te treće četvrtine nešto najbolje što sam vidio od nekog našeg kluba u oba smjera, a i od Zadra ove sezone. Igrači su toliko bili umorni da nisu mogli ustati kada su pali na pod, Mazalin nije mogao šutirati slobodna i promašilo se čak 5 slobodnih od 6 izvedenih kao rezultat umora. Igrači Borca su bili zbunjeni i šokirani na terenu, ušla im 3 šuta više sretno nego spretno da ostanu u utakmici.
Zadnja četvrtina je tempo pao, ali prvih par minuta slična igra. U tih 10-ak minuta kada je Zadar zapeo je napravio seriju 29-10,( +19) odnosno otišlo se sa rezultata 42-51 na čak 71-61...
Energetski su obje ekipe bile skroz iscrpljenje, Borac prve tri minute zadnje četvrtine nije dao koš, bili su nokautirani samo je trebalo zvonce za kraj. I šta se događa, Zadar ih vraća u igru jer se od 6 i pol minuta do kraja do minute i pol, znači punih 5 minuta nije dao koš. Ali se ispucalo čak 5 trica i vratilo prvotjnoj strategiji, napravilo nekoliko izgubljenih lopti i hrpa propusta u obrani. No, čak ni to nije bilo dosta jer Božić uzima tricu kojom skida tablu iz daljine što je bio sulud potez u to vrijeme. Jel trebam spominjati da su Čarapić i Uskoković imali 4 osobne skoro zadnjih 7 do 8 minuta ?!!
Na kraju, Božić privatizira utakmicu uz blagoslov Jusupa i sve ono što se timski gradilo se baca u vjetar. Luka Božić je najbolji igrač ekipe, ali LB nije Lebron James, već ipak igrač sa daleko manjim kapacitetima. Za Jusupa stoji ono što sam napisao prije utakmice, genijalnost i ludost u jednom. Jer treća četvrtina je čista genijalnost, no ono što se događa sa zadnjim napadima, sa skraćenom rotacijom, sa neiskorištavanjem protivničkih igrača koji igraju natrpani faulovima, za šikaniranjem Mazalina je čista ludost i više od toga.
Jusup, Božić, Žganec moraju sjesti i vidjeti što žele, jel klub koji djeluje kao sredina gdje svi ginu i igraju timski kao u 3 četvrtini ili klub sa grupom induvidualaca koje kad pukne neka žica u glavi odluče upropastiti veselje svojim suigračima, navijačima i svim simpatizerima naše košarke. Ovo je definitivno vrijeme za razmislit, ima ona od Einsteina da je definicija gluposti raditi jednu te istu stvar i očekivati drugačiji ishod. Ako njima utakmica sa Igokeom, zadnji napad na poluvremenu protiv Olimpije te sad ova utakmica sa zavšnicom nije dokazala da ponavljaju glupost onda ne znam šta da kažem.
Ohladit će se glave, ali Jupina tvrdoglavost negdje mora podvući granicu jer ovako više ne ide. Bez neke šire rotacije nema ambicija za nešto više, Božić ne može biti veći od ekipe ni njegova želja, zadnji napadi se moraju pripremati, ovdje nedostaje šut i Mazi treba davat više minuta.
