basketas je napisao/la:
@Never
"Opet... Tu dolazimo do drugog dijela mojeg pitanja. Jesu li Megini vanjski igrači stvarno tolko bolji defanzivci od naših mladih? Jel to fizička predispozicija ili rad na treningu? Otkud psihička stabilnost? Mula, a slično i ona dvojica prije, se samo dere na klince, oni splašeni... A Luwawua Žižić i Rozić opale laktom u glavu, Joksa samo što ga ne istuče, a ovaj ih gleda i vrti glavom "a zašto to?" i igra dalje, stavlja sva bacanja, Jaramaz ni ne trepne dok se svi naši bune na njegov presing i cijela dvorana zviždi...
Ok ovi Megini su malo stariji od naših '96. i' 97. generacija, no...
Jel može netko Marinellija, Mavru, Božića, Slavicu... dovesti na nivo da grizu ko npr. Jaramaz?"
Po meni mogu, samo je problem struke. Kod nas malo koji igrač napreduje ako nije onaj top-top talent i većina onih koji isplivaju kasnije (Rudež, Žorić, Simon pa i neki drugi) to rade na neke okolne načine ili se sami probijaju umjesto da im netko da priliku.
Evo recimo Mavri nitko nije dao priliku, ovo što je on dobio u Cibone je brljavljenje, a uz to što mu nitko nije dao pravu priliku je još gore da ga nitko od svih trenera u Ciboni nije uspio unaprijediti u igri.
Kod Srba je očito da imaju više znanja, a i drugi sistem. Kod nas su recimo Zubčić, Radošević i još neki iz te generacije dobili priliku tek kad se stvorila rupa i gle (posebno Radošević) je bio iznimno koristan, a da su mogli dovest nekog provjerenog ne bi bilo ništa od toga.
[/QU
alekpetro
Potencijal za velika djela
Pristupio: 06.09.2013.
Poruka: 2.406
Poslano: jučer u 21:58
Jotojoto je napisao/la:
Forumaši iz srbije su orije dvije godine za Jaramaza pričali da je samo fizikalac bez vizije. Što rad učini od čovjeka.
Randy je vise puta pisao o Jaramazu kao prototipu Serhija Ljulja i modernog kombo beka u evropskim uslovima.
i kada na ovo dodamo fizikalije luwawua, onda dolazimo do toga da su ipak fizičke predispozicije.