Baton je napisao/la:
Kada se spustim sa A1 pa kroz Ravne kotare prema Prvlaci i Viru godinama gledam hoću li koga vidjeti na košarkaškim igralištima - nikad nikog. I tako desetak puta godišnje.
Vidi cijeli citat
Ja sam nekad davno haklo na viru, onaj teren što je bio zatvoren žicom ko u nekom getu 
xavier je napisao/la:
Kad smo bili klinci nisi mogao dočekati red na školskom igralištu, bilo nogometnom bilo košarkaškom. Na nogometno igralište su nam u jednom trenutku stavili reflektore i preko ljeta se igralo do debelo iza ponoći. Dobro, to nije predugo trajalo jer su se ljudi žalili da smo preglasni pa su reflektore počeli gasiti u 11.
Danas kad prođem pored tog igrališta tamo uglavnom ili nema nikoga ili 2-3 klinca sami napucavaju loptu...
Vidi cijeli citat
Mi smo se sami izborili za reflektore, srećom manje mjesto pa nije bilo nikog okolo, isto smo preko ljeta pičili debelo iza ponoći. Nogomet od pol 5-5 dok ne padne mrak pa onda basket.
Kada sam došao u ZG oni tereni na Savi su bili redovito puni, ali nama je tamo bilo teško igrat.
Igraš s nepoznatim ljudima koji zovu faul svaki kontakt, a kad uđeš u egal ma Dožaj im nije ravan. Mi smo gotovo uvijek igrali 3 na 3 i trojka sa strane, pobjednik ostaje. Igrali smo obrane takve da je faul kad ti doslovno pomete ruke i pošto smo bili ekipa nas cca 14 tak je redovito tamo kružilo na terenu onda kad bi netko počeo srat s faulima svim bi njemu pa se to ugušilo.
Meni kad netko dođe pa mi u skoku zove faul, da je ne znam kako guranje, meni se smuči basket. Draže mi je da mi netko uvali lakat pod rebra, nego da mi zove faul pri skoku 
[uredio basketas - 09. travnja 2016. u 19:36]
Moja duša živi za tebe...kad je tesko i kad sunce miluje...