Danas ne znam ko mi glavu nosi, vozio sam se 40 minuta duže do kuće jer sam mašio izlaz s autoceste 

U Zagrebu je oduvijek bilo pravilo-tko zabije izvodi loptu spod koša a na dotrčavanje se onda često davao koš. Nikakvo obavezno primanje lopte izvan reketa. Ovo posljednje su forsirali neki sveučilišni Ameri na Šalati krajem sedamdesetih. Takva pravila imaju za posljedicu puno sporiju košarku-namještanje obrane, dogovaranje, samo su još i cigaretu trebali zapaliti. Uvijek se je igralo na 11-0 ili do 21. Kada se zove faul onda se izvodi lopta sa strane. Guranje može kod borbe za poziciju i kod primanja lopte ali kada igrač vodi loptu onda nema guranja. U skok-šutu nema udaranja po šuterskom laktu, guranja u tijelo, prsti u oči ili šaka u pleksus. Ovo najviše smeta onima koji su loši šuteri i obrambeni igrači. 
U Zagrebu su bila tri priznata centra za hakl-Mladost na Savi, Tuškanac (Lokomotiva-Cibona) i Šalata (teren je formalno bio od Medicinskog faksa). Najljepša košarka i najljepši teren je bio na Šalati. Tamo je bila i možda prva rasvjeta (naranđaste boje), table od pleksija i zglobni obruči. Crte su redovito obnavljane, osunčan teren, iza visoke žice je bila živica. Vladala je tišina tek zvuk lopte, ptica i tenisica. Svaki dan domari su uređivali teren. Veća nadmorska visina a okolo stara šuma. Tek povremeno bi prošle studentice medicinskog faksa. Čisti sanatorij. Košarka đentlmenska, rijetko kada je došlo do tuče. Nikada nisam vidio oko terena prazne boce, kutije od cigareta, razbijeno staklo i šprice što sam desetlječima kasnije redovito viđao na Trnju.
Na Trnju sam doživio sve suprotno, od namjernog uništavanje rasvjete da bi se teren prepustio dilerima do namjernog uništavanja obruča jer uređenost terena i sportski život nije bio u skladu sa onim životom kojeg su izabrali luzeri. Sa šefovima policije imao sam zbog tih i sličnih razloga žustre rasprave po sastancima ali poboljšanja nije bilo-mijenjali bi se svake1-2 godine a njihovi podređeni bi i dalje imali dil sa dilerima. Na kraju sam digao ruke od tog projekta. Nije bilo podrške Trnjana-svako misli samo na svoju guzicu.

Ja sam govorio striktno o izvodenju lopte.

Izbacis igrača na centru, polozis, a tvoj samo cekat da lopta prode kroz obruc, ti stojis pod kosem i ubacujes zicer, a obrambeni ne stigne se vratit, meni je to bezveze i mučki :)

Što se tiče faula, također nisam govorio o fauliranju šuterske ruke i prstu u oko, već o kontaktu tijelom, žestokoj obrani i borbi za skok. 

Krajem sedamdesetih ne znam kako je bilo, ali znam kako je bilo tijekom nutlih, svaka čast, ali meni je takva košarka koma. Mi smo igrali "nba" obranu, a u ZG sam uglavnom nailazio na potenciranu "eu" obranu pa sad kako kome paše, meni ne 

Nikad neću zaboraviti, završila utakmica, 
i sad kako smo bili mokri i smrdljivi iz dvorane dogovorili se mi ekipa da odemo doma se prisvući u čistu robu bar, pa se vratiti u grad,
i sad frend vozi auto, mi visimo sa prozora u ekstazi i dolazimo na Put Nina,
a vidiš iz smjera crkve na Belafuži isprid nas na cestu izlazi skuter neki mali 50 kubika, lik vozi,
a iza sidi Kyle Hill gleda nas i krevelji se. A mi počeli vikati ono ka iz Jazina Hill Hill Hill 
Ah da se vratiti bar na po ure...

A ko mu je kriv što je ostao na centru? U ostalom ima i dva suigrača koji mogu preuzeti.

Dakle ne čekaš igrača kad ga prođeš, nego kad zabiješ koš. Jel u košarci kad zabijes kontru imas jos jednom pravo pucat? Uostalom nebitno, meni se to ne sviđa i nismo tako igrali, a ko je igrao njegovo pravo 

kad zabiješ koš, uzmeš loptu, odeš iza crte i izvedeš. Tko je protivniku kriv što spava?  Gdje bi bio da još čekam mlađe, brže i skočnije da se postave u obrambeni stav? Strefio bi me infarkt.

jedanput sam s nekim strancima igrao po streetball pravilima. Loptu izvodi tko primi koš, Mora se izači s njom iza trice. Kod obrambenog skoka isto moraš iza trice. Katastrofa, pravo mučenje, partija je trajala preko pola sata. Jednu smo tako odigrali (njima za ljubav) i onda po starom.

Ne znam kada su krenula ta naša pravila, oduvijek znam za njih. Loptu izvodi ispod koša onaj onaj koji zabije i to nastoji izvesti brzo. To mi je jedino normalno jer se tako nagrađuje momčad u ritmu. Zato se često događaju serije poena-tko je u posjedu često zabije 5-7 koševa za redom. 
Čini mi se da su to europska pravila hakla prilagođena našem podneblju. Hakl po američkim pravilima koja se primjenjuju na međunarodnim turnirima usporava igru i zato su za mene veoma dosadni.  
Ako ti se neki dugogonja želi usidriti pod košem onda ga izguraš na tri metara od koša i leđima blokiraš da ide na skok-doslovno ga nosiš dok tvoj igrač pokupi loptu. Zato ne kužim zašto ti je Basketašu to problem. Možeš biti i za glavu niži jedino je problem ako ima više od sto kila onda te to iscrpljuje ali takve ne moraš ganjati po terenu. Pravi ispit obrambene spremnosti su vanjski brzanci sa dobrim driblingom i šutem za dvicu. Tu treba znanja i iskustva i uvijek mu pravovremeno biti na putanji kretanja-niski stav, ruke gotovo do poda, ruka na njemu, tijelo na prstima. Zajebano ali izazovno. Kada takve uštopaš osječaš se ko car.