kao neko iz okolice Vinkovaca, Županja i okolica Županje puno doseljenih Dalmatinaca zato se i navija za Hajduk isto vrijedi za Đakovo. Dok što se tiče Novog Sela, navijalo se za Cibaliu posebno je bilo jake ekipe Ultrasa iz NS ali zbog toga što  Novo Selo nikad se nije posebno osjećalo dijelom Vinkovaca dolazilo je to tučnjava između Vinkovaca i Novog Sela te danas ima dosta BBB u NS dok Torce u NS nema. Mislim da takvu situaciju ima Šibenik s Ražinama ako se ne varam.

Bravo!
Dodao bih samo da je ikavska čakavština(tkz jekavština) bila govor čitave današnje BIH još brem dva stoljeća poslje turskog zaposjednuća.
Sve što je tamo napisano uključujući i kamene spavače i njihove natpise pisano  bosančicom je na tom govoru pa ikavsku čakavštinu možemo čitati i na stećcima u Foči ili Srebrenici.

Ne samo ,, Dalmacija   do Omiša,, nego  sve do Kotor Boke a poglavito u Dubrovniku bila je prisutna pisana riječ na  čakavštini.
Još jedan kuriozitet,naime u Zagorju je dugo vremena bila prisutna ikavska kajkavština vidljiva u pismima  Zrinskih -Frankopana u pismu iz  zatočeništva pred smrt u Bečkom Novom Mestu..To je još jedan argument da Hajduk živi vječno!

Drago mi je da se zanimate za tu temu ali ste nažalost upali u zamku jezikoslovaca (slavista) koji tom tvrdnjom guraju svoju tezu još od 19. stoljeća. Čakavština je gotovo nestala; par sela u Lici, Kvarneru, Istri i Gorskom kotaru te na nekim otocima. To je sve. To narječje ništa ne govori o ljudima koji su ga govorili ili danas govore. Nitko od slavista ne zna (niti ne pokušava odgonetnuti) kako je nastao čakavski. Ne možemo izjednačiti jezik onih koji su pisali, onih koji su vladali i onih kojima je vladano. I još kajkavce ubacivati u štokavska narječja a prema tome i približiti njihovo porijeklo. Jezik je postao instrument okupljanja i homogeniziranja, on je sredstvo koje se danas kod slavista upotrijebljava kršeći sve međunarodne standarde identifikacije i standardizacije jezika. Zato niti jedan hrvatski, srpski i ini slavist sa ovih prostora u međunorodnim krugovima slavista nema ikakvu težinu. Naši slavisti su od 19. stoljeća u službi vlasti a ne struke. Štokavska ijekavica se je širila zajedno sa narodom koji ju je govorio i to sa područja tzv. Starog Vlaha a to je područje istočne Hercegovine, zapadne Crne Gore i Sanđaka. To narječje je prihvačeno kao standard među slavistima zapad. Balkana u 19. st. Hrvati se i danas drže preuzete obaveze dok su Srbi taj sporazum nikada nisu prihvatili iako su svi njihovi slavisti sa tog područja. Sa tim narječjem prihvačena su i određena gramatička pravila koja mnogi naši slavisti nastoje prekršiti.

Počašćen sam reinkarnacijom Rimskog vojskovođe Batona kroz vaš nick.Baton je bio  poznati  vojskovođa u borbama  sa  Dalmatima u Rimskoj Dalmaciji a to bi bilo negdje oko Širokog danas ili Graca postoji  i  selo Batin koje čuva uspomenu na njega.
Hrvatski jezikoslovci naravno imaju težini i argumentirano znanje dok to nemaju Srbski jer se njihovo jezikoslovlje formira tek nakon oslobođenja od Turaka,a do tada Hrvati imaju nekoliko kvalitetnih ,zapisanih i objašnjenih tumačenja duha jezika kroz riječnike.Do 19 st. Srbi nisu gotovo ništa zapisivali pa  gotovo da nemaju književnosti niti crkvene a ni svjetovne.Javlja se Vuk i nastaje poznata kradja Hrvatskog jezika ,književnosti i kulture,no to nije ova tema.Narod se treba početi educirati a ne edukovati i tad će mnoge stvari biti jasnije.Ako želiš više od ovog javi se u inbox da ne taremo ljude.

Možda ona hardcore čakavština tipa onih vejskih govora s Krka i sličnih stvari, ali veći dio kvarnera priča čakavicom. Malo razmekšanom i jasnijom normalnom štokavcu, al daleko od toga da je mrtva

hardcore-čakavština se govori na rabu, i to dobro izmiješana sa dalmatskim i staroslavenskim. i što je još važnije dobro se drži jer je i kod mladih "lingua franca".

 

 Pri proučavanju povijesti nastanka crnogorskog jezika, dio njih je zaključio da su se zetsko-dukljanski govori doduše razvili pod kasnijim štokavskim utjecajem iz zaleđa, ali na prvotnoj podlozi stare jekavske čakavštine od srednjega vijeka, koja se prije govorila od Dubrovnika do Boke, Budve i možda primorjem sve do Skadra, gdje okolna albanska plemena (npr. Kuči) još danas imaju tipske čakavske primjese.

U novije doba je napokon i u Crnoj Gori nađena živa čakavska jekavica kod starih ribara u lučici Bigova (Trašte) pred ulazom Boke, a također su zapisani čakavski toponimi na Orjenu i brojni čakavski arhaizmi u selu Markovići nasred Crne Gore. Iz navedenog slijedi da se u prošlim stoljećima jekavska čakavica vjerojatno govorila duž južnojadranskog primorja od donje Neretve do Boke i možda do Skadra, a danas je u završnom izumiranju ograničena samo još na Lastovo, Janjinu i Bigovu pred ulazom Boke Kotorske.natpisi na bilizima (mramorovima, stećcima), nadgrobnim spomenicima Bošnjana (predaka današnjih Bošnjaka) prije i neposredno nakon turskoga osvajanja. Iako stećaka ima oko 60.000 (najčešća brojka), onih s natpisima je manji broj, oko 1.000. Jezik je uglavnom štokavsko-čakavski ikavski, a rjeđe ima jekavskih oblika. Većina stećaka je u području Hercegovine i srednje Bosne, iako ih ima i u istočnoj, a nešto i u zapadnoj Bosni. Veći dio datiranih stećaka potječe iz razdoblja od 14. do 16. vijeka, iako se sreću i primjeri iz 13. i 17. vijeka.

Buva za Bilbao dao 20+14 protiv Fuenlabrade. 

Bit će nam taj momak od itekakve koristi s obzirom na novi sustav kvalifikacija za EB.