Na stranici Dragana Bendera sam svojim komenarima izazvao lavinu negativnog mišljenja. Ovo što slijedi je zbog vas iako sam svjestan moje riječi neće izazvati promjenu.
O ministarstvu istine:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ministarstvo_istine
U svijetu se zna što se misli kada se to napiše ali ne i kod nas, što govori puno o nama. Kod nas formalno ne postoji Ministarstvo istine (Istine) ali je sve prisutno na svakom koraku (znanost, kultura, obrazovanje, povijest, biologija). Ono formira naše mišljenje, osmjerava ga u željenom smjeru sa ciljem svaranja podložnika koji će reagirati na gumb. Nesvjesno postajemo lutke na koncu. Prijeko eksponenata Akademije znanosti i umjetnosti šire znanstvene neistine, maksimalizirajući svoj osobni probitak.
O "nepočudnim riječima":
Stariji od 40-50 godina, kada malo razmisle shvatiti će da su zaboravili na stotine riječi koje su znali i koristili prije rata (domovinskog ali i jednog od balkanskih). Tako i ja i zato mi je žao jer bogastvo izričaja je veliki alat u komunikaciji. Za ilustraciju, u Zagrebu je trebala biti objavljena Javna nabava a nije je se ne zna kako se predmet zove a trebalo ga je koristiti desetke hiljada
(tisuća je izraz srpskog dvora a
hiljada grčkog porijekla upotrijebljavana na hrvatskom dvoru). Pokušalo se sa zdenac, česma, pojilica, pojilo i drugačije. Nije išlo, zato to pokušavam riješiti na svoj način (diverzijom pravnog poretka-zaobiči nabavu). Sve zato da šetaći, trkači, djeca, psi i biciklisti imaju pitku vodu na Savskom nasipu. Tu se vračamo na ministarstvo istine (Istine) koje je u svom dugom, višestoljetnom djelovanju ukinulo na hiljade riječi. Da podsjetimo što svjetski udžbenici govore (ne i hrvatski); večinsko autohtono stanovništvo se je odreklo svog ilirskog jezika, grčkih primjesa, latinskog koje ga je svrstavalo na europsku kartu, turcizma (perzijskog i arapskog), njemačkog, talijanskog, francuskog i vlaškog upliva. Krleža je u svojem dobu konstantirao da ima samo 800 hrvatskih korijenskih riječi. Sada i manje. Nije čudo da onda moram rukama objašnjaviti što će dobiti oni koji će dolaziti na Savski nasip.
O paljenju knjiga:
Od 90. te na ovamo, milijuni knjiga je završilo na lomači ali ne javno kao kod Njemaca. Bliska prošlost a veoma kratko pamčenje. Koju poruku šaljemo svojoj djeci? Bilo je na desetke članaka o tome-knjige (konkretni naslovi) u kontejnerima, Unija papiru, za potpalu i slično. Onaj tko nešto zna o bliskoj povijesti Njemaca zna kakve su lomače radili od knjiga. Imate snimke na internetu.
O nepočudnim riječima:
Npr, svi stariji su barem nekoliko puta dobivali telegram. Neki od nas na destke njih. Nitko nije dobio brzojav. Ali svi danas upotrebljavaju izrez "brzojav" kao i "tisuća" iako to nisu riječi našeg djetinstva. Zar to nije epilog rada "Ministarstva istine (Istine). Pokorno prihvačamo što nam nameću, kako nazvati taj naš stav?
Istina-istina:
Istina se piše malim slovom a kada se piše "Istina" onda je to službena vezija koja ne treba imati veze sa pravom istinom.
O Ministarstvu istine (Istine):
Upravo je formirano jedno od povjerenstva koje treba otkriti pravu Istinu o II. sv. ratu, ustašama, partizanima, komunistima, socijalizmu, ratnim i poratnim zločinima, uspjesima i neuspjesima radnog čovjeka koji je živio u tom periodu i drugom. Ozbiljni znanstvenici su su sa gnušanjem odbili da učestvuju u takvoj raboti. Mi smo navikli na ovakve poteze vlasti a sjetimo se (ako možemo) zbog kakvih "trivijalnosti" su na zapadu Europe masovni protesti.
Mi se tu izražavamo jezikom. Volim kada upotrijebite neku već zaboravljenu riječ ili neku novu, veoma prikladnu. Ali generalno gledano, izričaj nam nije nešto naročito.
Zašto test:
Umislio sam si da je košarka najplemenitija sportska aktivnost koju prate nadprosječno obrazovani i inteligenti. Test pitanje je pokazalo da nisam u pravu.
Ali dobro mi kaže mumu:
Kakav stav imaš o antipsihoticima? On je glas javnosti! Znanstvene istine su kod nas u sferi psihičkih bolesnika.
[uredio Baton - 05. ožujka 2017. u 11:43]