Jeste obrana je kad nakrcas u reket igrače jer 80% amaterske lige nama šut sa distance. Obrane iz tih vremena ne bi izdržala 10 minuta da pokrivaju današnju veličinu terena i tempo jer su navikla da statiraju i pokrivaju dosta manji prostor.

Drukčija pravila i drukčiji zahtjevi. Danas je faul kad pogledaš igrača, pogotovo bekove. Sve je to u cilju atraktivnosti igre. Warriorsi su bili jedna od najboljih ekipa svih vremena, problem je što svi misle da mogu igrati kao oni pa imamo natjecanje u ciglarenju s 8m. Nije bilo šutera ranije? Šta misliš koliko bi trica Reggie Miller ili Ray Allen zabijali u prosjeku da ispucavaju 15 komada po utakmici kao današnji ciglari? Da ne ispadne da je sve prije bilo bolje, ni blizu. Igra evoluira, ali gledat u PO 7 napada za redom ciglu s 8m. Hvala lijepo. Igrači su talentiraniji (što ne mora biti istina, samo se traže drukčije stvari), a opet nikad manje fundamenta kod mladih igrača.

Kako ima manje fundamenata kad svi mogu sutirati i svi moraju imati barem pristojan ball handling. Danas igrati obranu je jedno 10 puta teze nego onda, sto zbog napadackog talenta koji je danas nemjerljiv u odnosu na onda, sto zbog puno brzeg ritma i tempa danas u odnosu na onda. Obrana nije kad te mesar Oakley polomi ili Lambieer, obrana su rotacije, intenzitet, pritisak, taktika na koji nacin ce se braniti igraca i sto drugih stvari i detalja. Danasnji x and o i ondasnji su neusporedivi, koliko je to otislo naprijed zahvaljuci analitici. Nekad kad gledam stare utakmice toliko je bilo gresaka u taktici, neke su da se covjek zapita jesu li bili maloumni sto su radili tijekom utakmice. 

Ljudi ne shvacaju sto znaci pokriti teren kad ne mozes pomagati s nikog, kad svatko moze staviti sut. Ljudi ne shvacaju da je spacing u 90im bio tragikomican, da su neke osnovne postavke napada bile smijesne jer je spacing prakticki bio nepostojeci. Nije danas obrana losija nego je napad toliko evoluirao i individualna kvaliteta igraca je neusporediva u odnosu na onda. Govorim u globalu, oni koji su bili spaneri onda bili bi i danas to uopce nije sporno. 

Pa naravno da je razlika u roleplayerima. Zvijezde bi u svakoj eri bile zvijezde.

Stavi danasnju odlicnu napadačku ekipu u 90-e. Eto uzmimo te defanzivne tri sekunde? Bile bi dosta manje upotrebljive nego protiv ekipa iz tog perioda, jer danasnje ekipe imaju igrače u kojoj svako može da sutira sa distance. Te "grdosije" što kamipraju u reketu morale bi svaki napad izaci zbog sirenja terena i ne bi čekale dolje nikog na blokadi. 

Kao što ti je kolega gore objasnio danasnja napadačka evolucija je 90% posljedica nevjerovatnog napadačkog napretka igrača, a ne izmjenjenih pravila. 

Da budem precizniji, protiv ovkog tehničko-taktičkog napretka igrača, teško je igrati bolju odbranu nego danas, bez obzira u koju eru smještao kosarku.

Upravo ovo što Bojdo kaže. Ne igraju momčadi tako zato što "žele biti kao Warriorsi" nego zato što je košarka toliko napredovala i šut za tricu se toliko digao da je jednostavno u konačnici efikasnije šutirati više trica nego dvica. Stvar je u tome da razlika u postotku pogođenih šuteva nije toliko velika da bi opravdala činjenicu da trica vrijedi čak 50% od dvice. Rekao bih od oka da bi "pravedniji" omjer bio da dvica vrijedi 3, a trica 33% više, znači 4. No naravno da ne možeš krenuti u tom smjeru.

Sasvim je druga stvar što se mnogima (uključujući i mene) više sviđa ona košarka iz 90-ih nego ova. 

Slažem se da je Jordanov natjecateljski duh priča za sebe, ali kada pogledamo što je sve Bird radio usprkos povredama (osobito nesretna leđa), njegovo bacanje za loptom, igranje sa potresom mozga itd. ne usuđujem se reći da je Birdu falilo natjecateljskog duha.

Ovo što si rekao za Magica, možeš potpuno isto reći i za Birda. Obojica su bili nešto neviđeno.

https://www.basketballnetwork.net/im-not-as-enamored-with-you-as-these-other-guys-ive-got-some-rings-too/?fbclid=IwAR1IkOownYCLvJvE0d3-0RY-cs7PLvf88gsNuV5HYb4NgJvrOEjo1ROYr3w

Kod Birda mi se sviđa sljedeće...

“What set Larry apart from Magic and Jordan was he wasn’t an in-your-face leader like they were,” Parish said. “He had too much respect for us. If you weren’t having a good night, he was more inclined to encourage you, or not say anything at all.

“But Magic and Jordan would jump all over you.”

Robert Parish

E sad, netko će smatrati da je tough love ispravan način za mlade igrače, drugi se neće složiti, to je stvar osobne preferencije i načina gledanja na stvari, ali osobno sam više za mentorski pristup.

Jordan je imao svoj način na koji je činio suigrače boljima, ali treba naći suigrače koji će to izdržati.