E, jbg!!! Za mene osobno NAJVEĆI EUROPSKI TRENER IKADA!!! Vječna mu slava i hvala za sve što je dao ovom prelijepom sportu!!!

Pitanje za trenere i one koji se tako osjećaju...

Što je najteže/najizazovnije naučiti mladog igrača?

Kretanju bez lopte, naprednoj obrani, kada šutnuti, kada dodati, nešto drugo?

Da li je moguće usaditi igraču osjećaj za igru ili se s tim rađa?

Najteže je ispraviti krivo naučene stvari.

Recimo da imamo hipotetsku situaciju gdje igrač kreće od nule.

nisam trener, nit se tako osjecam....ali logicno razmisljanje bi ti trebalo dat pravi odgovor: "zavisi od igraca"...neki vece predispozicije i talent nego drugi, a sa nule nikad ne pocnes, imas kod klinaca vec razlike vidljive, ponekad ogromne

Ovisi induvidualno, ali sa nekim stvarima se moraš jednostavno roditi da bi ih imao. Na kraju taj talent jedino možeš radom potvrditi. Možeš dan/noć raditi na pregledu igre iliti osjećaju, no ono što je Toni Kukoč imao teško da možeš radom dostići.

Usudim se reći da poštenim radom svaki segment igre možeš dovesti na pristojnu razinu, a oni rođeni talenti mogu daleko više uz to da pristojnu razinu sa radom dosegnu jako brzo u odnosu na druge. 

Isto nisam trener, ali je tako u svim segmentima života. Neku prosječnu šprancu uvijek radom možeš dostići bez obzira radi li se o matematici ili kemiji, programiranju, pristupu ženama ili košarci. 

Kvalitetni odgovori od svih, osobito mi se sviđa usporedba sa raznim segmentima života.

Po meni je najteže prenijeti razumijevanje igre koje obično dolazi sa iskustvom, ali ga izvanserijski talenti shvate puno brže ili čak odmah (recimo, uočiti priliku za dodavanje kad igrač još nije na toj poziciji, ali dok lopta stigne će biti, znati kada ići na skok i pozicioniranje, znati kako biti koristan bez lopte, pa čak biti važan dio napada bez da uopće primiš loptu (kao recimo decoy), mentalna igra s protivnikom kako bi predvidio njegov potez...).

Šut možeš uvježbati, dribling isto, kretanje naučiti napamet, ali gore navedene detalje baš moraš skužiti, ono, heureka trenutak.

A trener bi trebao biti tu kao svojevrstan prečac do tog znanja, da nam nevidljivo učini vidljivim.

Meni osobno je puno lakše učiti djecu koja su došla iz bilo kojeg drugog sporta, nego s nekim počinjati od nule u npr 10 godini.

Do 12-13 godina pa i vise, djeca se trebaju što vise baviti raznim aktivnostima i sportovima i tako razvijati opću motoriku i koordinaciju. Ako se bave samo jednim sportom jako su jednosmjerni i kasnije teže savladavaju kompleksnije motoričke zadatke. 

Po mome skromnom mišljenju s obzirom na današnji način života, najbolje bi bilo djecu od 5-6 g. uključiti u opće sportske škole za taj uzrast i/ili sportsku gimnastiku. Sa 8-9 g. Atletika i neki timski loptački sport. Specijalizacija tek između 13-15 godina.

Što vise je razvijena opća motorika i koordinacija to će kasnije biti uspješniji u određenom sportu, iako u početku kada s 14-15 krenu u neki sport će zaostajati za vršnjacima, vrlo brzo će do nadoknaditi i puno lakše savladavati nove vještine i u pravilu biti bolji od onih koji su u jednom sportu već godinama.

PS: bilo kakav oblik plesa je jako dobar u ranoj dobi za razvoj sportaša