CROATIA

Saturday 30 August 201412:30 (GMT+2)City, Arena: Sevilla

PHILIPPINES

Sladokurci košarke - dobrodošli u još jedan vrtlog nadanja protiv svake nade i vjerojatnog predobro poznatog finalnog ZAŠTO; MAJKU VAM STARU SMOTANU!?!?! Nakon što smo preživjeli euforiju, gologuzu bazenologiju, Rakitić-stopera i buddy-cop comedy s Pranjićem, Nike - Kovača Meksičke sreće i pratećih flop zvijezda nogoloptačke umjetnosti - stigli smo u realnije vode - ili bi barem tako trebalo biti. Radištarci loptanja pod obručima. 
Stigli smo do svjetskog prvenstva u Španjolskoj - pardon - KUPA - gdje bi trebali napraviti neizbježni ''korak dalje''. Nakon što je Žorić radio malu djecu nervoznom Valancijunasu i iživljavasmo se na ispuhanim, bizarnom ozljedom demotiviranih, Litavaca - ponavljamo opet istu neopravdanu, posve neutemeljenu, Beatle-maniju oko naših košarkaša. Mladi i relativno neiskusni Šarići najavljuju medalju, a klikova-zarade uvijek gladni mediji potpaljuju nekakvu euforiju kao histerične vrišteće curice iza policijskog kordona realnosti. Pffffuuuu... Uvijek isto.

Ono što smo pokazali dosad na pripremama - nije dovoljno za pobjedu protiv ekipa poput Španjolske i/ili SAD-a, ali niti za ulazak u zonu medalje. Dakle, još je puno palente pred nama odnosno uzlazne forme tijekom turnira ako želimo pokriti sve realne rupe koje nas udaljavaju od kovina vrijednih pažnje. Na sreću naš prvi protivnik na ovom uvelike oslabljenom svjetskom turniru su Filipini koji se zadnjih slavnih trenutaka sa SP prisjećaju iz tisućudevetstopedes'četvrte. Dakle, pobjedimo li neuvjerljivo - nerealno pljuvanje može početi. Ako pobjedimo uvjerljivo - nerealna euforija se može nastaviti. Bez želje za podcjenjivanjem Filipina i njihove košarke - ostavit ću drugima da govore detaljnije o njihovoj momčadi - ljudima s više želje i volje odnosno inspiriranije Filipinima.

Ono što sam vidio u našoj zadnjoj pripremnoj utakmici nisu toliko pozitivne strane već stare boljke koje se ne brišu iz naše reprezentacije. A to su propuštene pozicije, forsiranje, naivna ispadanja, nedostatak komunikacije i vizije na terenu određenih pojedinaca. Nepotrebne fluktuacije u rezultatu, vraćanje protivnika u život, Ante Tomić - naš Conan-za-mlinom ispod koša :D Jednostavno nekima nedostaje anticipacije i pregleda kako bi stvorili odista moćnu petorku. Blizu smo i s puno truda se sigurno to može nadoknaditi, no puno truda iziskuje dodatnu potrošnju energije. Čini se - ovako na početku turnira - da sa starim čačom Ringišpilom vrijedi ona - ''the more things change, the more they stay the same''. Protiv razuma i dugogodišnjeg iskustva mi se košarkaški mazohisti, naravno, nadamo kako će ta paradigma HR košarke konačno biti prelomljena i izbrisana.

Ono što daje nešto razloga za veselje u usporedbi s minulim EP je godina iskustva više za Šarića, sudjelovanje Hezonje i igrači koji se čine u puno većoj formi nego pred turnir u Sloveniji. Više samopouzdanja kod pojedinaca ulijeva nade u predvladavanje kritičnog psihološkog faktora koji nas je dosad redovito pokopavao u eliminacijskoj fazi. Ako uspijemo raspoloženje pojedinaca uklopiti u funkcionalnu i povezaniju timsku igru - možda možemo i do polufinala. Nikad se ne zna - to nam je moto. Momcima samo treba napomenut da se ne motaju gologuzi oko otvorenih bazena, a Repeši da ne poludi s ringišpilizmom jer će se da - svi jednako umoriti, a nitko uigrati.

Suzdržano veseli pozdrav svim ljubiteljima košarke. Neka hmeljem et CIRCENSES otpočnu!  

P.S. I jedna muzička prigodna za kraj... khm, khm...
Lafayette, Lafayette - ti si nama cijeli svijet
Lafayette, Lafayette - ti si pčela mi smo cvijet
Olivere, Olivere - daj nam krila, vini nas u let
Mi smo stari suncokret! HRVATSKA-HRVATSKA-HRVAT-SKA!