Auuu, kakvo popodne, krenulo s kavom, završilo s tri žestice. Da sam razočaran – jesam, da ću si rezati žile i nešto zaključivati na temelju ove utakmice – neću. Nebitno i da smo dobili 30 razlike, jer znam da se protiv ovako atipične (košarkaški gledano) momčadi na prvenstvu sigurno nećemo više sresti.
Nakon prve četvrtine sam mislio da će to biti odrađivanje posla jer smo u utakmicu ušli baš mirno, ali kako je završila druga četvrtina točno sam znao što slijedi. Kao prvo, smiješno mi je podcijeniti reprezentaciju čija zemlja ''živi košarku'', a koja je uspod pojačana NBA igračem. Ako takvima dopustiš malo prostora, kreće ludilo protiv kojeg se jako teško vaditi naročito kad se sa svakom sljedećom minuta uvlači nervoza. Ruke postaju kraće, noge sporije, gubiš glavu u nevjerici što se to događa. Malo je toga 30 minuta funkcioniralo, zapravo ništa, jer to više nije bila košarka nego borba protiv unutarnjih demona i velikih bijelih slonova. Znam da je igračima voda bila u ušima, ali Rešeša je taj koji je trebao tražiti drugačija rješenja. Jaskove današnje reakcije, naročito u obrambenim postavkama, su bile poprilično čudne (da se pristojno izrazim). Uopće mi nije bilo jasno branjenje Blatchea jedan na jedan kad čovjek visinom i snagom na vrhu perimetra bez problema ostvaruje prednost. Niti jedno udvajanje koje bi ga stavilo u probleme, obrana preširoka umjesto da se zgusne jer ovaj sigurno neće tražiti dodavanje već uvijek ide na šut ili prema obruču. Nemam ja tu neke velike zamjerke na Šarića, Markotu i Žorića koji su se na njemu bezuspješno izmjenjivali, već najviše na Jaska koji ih je tvrdoglavo dovodio u takvu situaciju. Šarićeve ''kratke ruke'', Žorićeve ''spore noge'' ili bilo koji sličan argument u obrani protiv Blatchea su najnebitnije stavke. Odluka da ga se brani na način na koji ga se branilo je već druga stvar o kojoj bi se trebalo diskutirati.
Organizacija napada jako slaba, vidim da se Ukić opet provlači kao dežurni Pedro, volio bih samo da mi netko napiše što je Lafayette danas dobrog napravio – bilo defanzivno, bilo napadački. Ukić nije bio dobar, Amerikanac također. Simon jedini sa vizijom na postavljenu obranu, a bogme ni njegova ruka nije drhtala kad je bilo potrebno. Naravno da se i po Tomiću pljuje, mada je ovaj odigrao vrlo korektnu utakmicu a čija ocjena može biti umanjena samo zbog dvije-tri izgubljene lopte u trenucima kad bi mu se Filipinac stvorio ispod ruke. Sa visokog posta je kvalitetno razigravao, a jedine dvije lopte koje je na ovoj utakmici dobio u kretnji je i realizirao (oba puta od Krune). Jednostavno mi ne ide u glavu da se Tomiću ne može izraditi barem 7-8 ovakvih situacija na utakmici, baš nemam nikakvog objašnjenja jer je Kruno čovjek koji je svakako u stanju odigrati dva na dva sa Antom. I da, njega Blatche nije plodio jer se ja ne sjećam niti jednog izravnog dvoboja Tomića i Andrewa pod našim košem. Obzirom da playmakerski dvojac danas nije imao ideju, jedini trenutci kad je naš napad zaista izgledao fluidno je dok je Ante bio na parketu. Naravno da to nitko neće vidjeti ili samom sebi priznati, bitno je pljunuti po ''balerini''.
Da ne duljim previše jer nema velikog smisla – čim prije zaboraviti ovu utakmicu i okrenuti se Argentincima. Sutra je novi dan i uvjeren sam da će biti puno bolje.