Hvala na svemu ovom napisanom Demokrit. Baš mi skratio ''muku'' pisanja.

Meni se čini da Repeša pokušava biti veliki mislioc - razmišljati na veliko kako se gradi kuća. I onda uvodi neke petorke i forsira neka rješenja razmišljajući o 5. utakmici dok igra 3. Ali ne može to tako - kuća se ne gradi od krova nego od temelja - ciglu po ciglu. Postoje neki postulati osnovni po kojoj se kuća gradi.

Prva petorka uvijek počinje utakmicu. Igra se gradi iznutra prema vani - ne obratno. I košarka je sport koji se prvenstveno igra glavom.

Protiv Argentine smo izgledali vrlo smireno, vrlo pametno - imali smo lucidna rješenja od početka do kraja. Nije tu samo bio fenomenalan šut u pitanju.
Ali u ovakvoj utakmici - uz užasno loš pristup (mislim Simon se pokakio na sve dobro što je napravio u prvim utakmicama s takvom podcjenjivačkom izjavom - i ne živimo više u mjehuru od sapunice - kao da suparnici ne budu hitno obavješteni o podcijenjivanju s druge strane) ispoljene su sve smotanosti i bedastoće odnosno ograničenja određenih igrača.

Markota je panj. Bio, ostao. Isto kao i izgubljenik Lukša. Andrić je igrač ograničene vizije, ali njega nitko nikad nije poučio da malo promatra. On dobije loptu ispod koša - fintom izbaci Senegalce i ima čistu priliku za polaganje ili zakucavanje - on okreće leđa obruču - pola metra od čistog nebranjenog koša te izbacuje loptu vani na totalno indisponiranog Bojana koji promašuje tricu.

I tko je tu još kriv. Jaske - jer on drila igrača da budu dio sustava naslijepo, samo kotačić u mašini. Akcija je tako izvježbana, ali situacija na terenu sasvim drugačija. Markota, Andrić pa i nešto manje Žorić su igrači koji to ne znaju prepoznati. Koga boli kurac ako je akcija bila postavljena za Bojana kad imaš siguran koš ispred sebe!? I to je ogroman problem kod naše ekipe ili bolje rečeno - naše klupe.

Košarka je igra inteligencije, lukavstva, anticipacije. Bilo da se radi o obrani ili napadu. Igrači ne mogu biti roboti koje treneri upravljaju na daljinski - nego se moraju uvijek biti u stanju najbolje prilagoditi situaciji na terenu. Pa već treću utakmicu zaredom ja gledam našu visoku liniju da radi gafove kao što su bočno branjenje ulaska protivnika u krušku, a ostavljaju direktnu liniju prema košu otvorenu. I protivnik naravno krene najkraćim putem - zabije + dodatno često. Ma mislim gdje je tu glava, gdje je tu bazično razmišljanje!?

Valjda prvo spriječavaš protivniku najlakši i najkraći pristup košu. Ali ne - naši kao muhe bez glave u toj obrani - padaju na svaku fintu kao juniori. Obrana nam je zgrčena i na ho-ruk, nije elastična, pametna, pažljiva. Zato nas svi pune kako stignu i sjete se. Ne razmišlja se. Dosad se jedino u utakmici s Argentinom razmišljalo kako na terenu, tako i na klupi - a i tamo je obrana bila k'o švicarski sir.

A najgore je kad ni na klupi izbornik ne razmišlja ništa ili podcjenjuje protivnika. Kakva je logika da izraubanog Bogdanovića forsira protiv Senegala umjesto da ga odmara!? Je li to pokušaj da se tijekom SP-a ispravlja očito ugrađena mana u Bojanovom bitku kao igrača? Pa ne može to tako, ni u tom trenutku/mjestu/vremenu. Bogdanović je tip igrača s možebitno fatalnom manom - koliko ga god ja volio kao igrača. On je ekstremist - kad ga ne ide, ne ide ga - kad ga ide onda rastura do kraja. Ne moraš ga ostaviti na klupi cijelo vrijeme - ali daj ga barem poštedi većinu utakmice. Jer iskreno rečeno - što je on napravio s tolikom minutažom protiv Senegala - ne bi baš učinilo neku prevagu. Bio je loš u napadu i loš u obrani.

Jedini igrač kod nas koji se može ustati na lijevu nogu i opet dati svoju kvotu (on any given Sunday) u obrani i napadu kod nas je Dario. Hebiga, ali tako je. Markota je izgubljen čovjek na terenu. On ide na tricu, pa finitira uspješno, pa uđe korak unutra - pa gleda koš, pa ne zna hoće li pucat odatle, pa doda krivo - pa muka mi ga je gledat - čini mi se da fizički čujem prijenose kako se lome u toj pregrijanoj mašineriji u njegovoj glavi. Šveđo to ne može, hebiga. Njemu je nedostižno i nevidljivo sve ono što bi Šarić vidio da ga probudiš u 3 ujutro i pošalješ u gaćama s povezom na jednom oku na teren.
Igrače zahvati kolektivno ludilo i onda umjesto da se suprotstavljaju Senegalcima lukavim postavljanjem, izolacijama, bržim protokom lopte, tehnikom - oni idu glavom kroz zid i pokušavaju se nadmetati sa protivnikom u onim segmentima gdje su ovi najjači. Primjer Bojanovih egzibicija s forsiranjem ulaza i popijanjem banana, driblinzi za dobivanje na brzinu igrača koji su očito brži od tebe, itd.

Naši debakli su rezultat ubojitog miksa specifičnih pojedinačnih psihoza određenih igrača i kolektivne psihoze. Npr. Simon je postao žrtve kolektivne psihoze da Hrvatska nema nekoga tko rješava utakmicu na kraju. I eto od tuda onog njegovog smiješnog infantilnog šuta u završnici. S druge strane - misterij Roka Lenija Ukića. Najprecizniji realizator ekipe, smiren, obavlja korektno svoje zadaće - čak ni ne pretjeruje sa svojim pumpanjima previše. Svi su zadovoljni s Rokom. Zašto? Jer je došao na ovo prvenstvo - tako da apsolutno nitko nije očekivao previše ili išta posebno od njega. Odmah se čovjek oslobodio.

Laffayete (koji po meni ne bi trebao igrati za HR, ali eto neka ga) isto igra korektno, učinkovito i onda odjednom prema završnici počne forsirat podilazeći kolektivnoj psihozi ''nedostatka spasitelja'' ili sad će se Amerikanac dokazat Hrvatima. The Holden Effect bih ja to nazvao ili Complex - kako hoćete.

Svi digli ruke od Ante Tomića - Ante Tomić bi nam dobio utakmicu da se igralo do kraja pametno na njega i da je bio u igri od početka zadnje četvrtine (idiotizam Repešinski). Toliko o atleticizmu kao osnovnoj prevazi u košarci. Pimpl balerina Ante je radio malu djecu atletičarima pod senegalskim košem. Stalno je kampirao i uspješno realizirao s linije slobodnih. Ali ne - Repeša je imao neke briljantne ideje s Markotom i Andrićem za kraj... Ma mislim...

Rudež je toliki pidgeon hole igrač da pati od bolesti trice. Tu njegov svijet počinje i završava - kao i s bilo kakvim njegovim opravdanjem za status reprezentativca i pojavljivanjem na SP-u. Nije ni čudo da pod takvom psihozom ne daje najbolje. To je toliko usađeno da se i protivničke obrane nađu nespremne kad je par puta krenuo u prodor s trice. Zvučat će čudno, ali Rudežu nasušno treba da realizira par prodora i polaganja. Čisto da se sprijatelji s košem.

Nisam tamo i ne znam što je s Babićem - ali ako Jasko misli da ga čuva kao tajno oružje to je smiješna i djetinjasta strategija. Zar on stvarno misli da ostale ekipe - ozbiljne ekipe - na prvenstvu imaju Teletubby skautiranje kao naša reprezentacija!? Uuuu - Filipinci su svi isti, malo niski, osim onog crnca. Senegalci su svi isti jer su svi crnci. Matere mi - sram me što navijam za njih kad čujem takve pizdarije. Nisam ja kao navijač zainteresiran za Filipince u detalje, ali da sam reprezentativac - pa sam bih našao snimke s njihovim tekmama i pogledao ih! BAR TO! Uglavnom, sve što Jaske postiže po meni je da dolazi do ovakvih debakla kao sa Senegalom (svaka njima čast - pošteno su dobili) i ima igrača koji nije uigran. Znači dvostruku štetu si radi - kao što je npr. bilo raubanje Bogdanovića.

Kakav je to trener ja se pitam kad skautira samo Argentinu i Grčku u cijeloj skupini te se dosad normalno ponašao odnosno ''rotirao'' tek iz straha pred ostarjelim Argentincima. I onda se BAŠ ON nađe lamentirati o balkanskom mentalitetu. Pa kolika bukva moraš bit da godinama vidiš kako nešto ne funkcionira i tvrdoglavo lupati glavom o isti zid!? Ne možeš rotirat postave kao na hokeju i ne mogu ti klupaši čupat utakmicu iz ralja poraza! Nisu svi isti, ne mogu svi isto! Ma mislim... Riba od glave smrdi. Odgovornost za poraz i pobjedu snose svi zajedno - i trener i igrači (naravno, osim onih igrača koji zbog trenera ni nisu uspjeli ući u igru!).

Jasmin Repeša - naš kontroverzni Čača Ringišpil - dosad je bio osporavan u mnogo segmenata, ali nikad u sastavljanju obrane. To je bio forte njegova trenerskog umijeća - no na ovom prvenstvu tome ne vidimo ni traga.

Dosad smo igrali 3 utakmice - u prvoj očajni u napadu i obrani, u drugoj briljantni u napadu i očajni u obrani te u trećoj očajniji od očajnog i u napadu i u obrani. Ali vidjele su se te naše stare bolesti i boljke i u pripremama. I u pobjedi nad Litvom.

E sad - stvar je da smo u limbu. Niti mi ne znamo koliko oni mogu (kakav se klik može dogoditi u njihovoj glavi), niti vjerojatno oni sami. To su turnirska natjecanja. Ne jednom se događalo da se momčadi krumpaju s velikim oscilacijama u grupnoj fazi pa se homogeniziraju i izoštravaju oba glavna segmenta igre prema kraju turnira. Mi svi, naravno, polažemo nade u takav rasplet za naše dečke.

Od Senegala do zvijezda. Samo ne može momčad igrati i protiv protivnika i protiv svoje klupe, niti ijedna ekipa može očekivati zapaženiji rezultat na turniru bez obrane. A ono što mi dosad igramo je napucavanje jer obrane nemamo (izuzetak Šarića - koji ustvari održava dojam da imamo kakvu takvu obranu). Ne znam, ja bih se kao stariji igrač pomalo posramio da mi klinac od 20 godina održava lekciju iz požrtvovnosti i obrane. Ako im to nije dovoljna motivacija da dignu razinu svoje igre - onda u lijepi k... i sve.

Malo sam oduljio, ali eto vratio sam se doma pa da se ispušem. Iznervirali su me pošteno s ovim Senegalom.

potpisujem od prvog do zadnjeg slova. Bravo za post 

samo eto, nisi ipak bio pošteđen "muke" pisanja  


mada, ako je, kao što kažeš, bilo ispuhivanje, onda ajde 

U principu se slažem osim nekih detalja.  Taj tunis,argentina,brazil... nikada medalji ne primirišu, za razliku od brazila,argentine,australije,amera u košarci. U rukometu za evropu se ne slažem da je veća konkurencija i zaboravio si da se ni u italiji i grčkoj i turskoj ne igra U košarci u evropi je još i veći promet nego nabrojani u rukometu (Španjolska,Srbija,Litva,Francuska kao krema, i onda također još brdo onih koje mogu svatkoga pobijedit Hrvatska,Grčka,Turska,Slovenija,Italija,Rusija,Ukrajina,Letonija,Crna Gora,Njemačka,Izrael,BiH,Poljska a u posljednje vrijeme i Češka,Makedonija,Finska,Belgija).
Njemačka je s Nowickim napravila veliki bum u košarci,ali je uvriježeno mišljenje da je rukomet tamo popularniji i to nebi demantirao, ali s druge strane čisto sumljam da 4 vodeća Njemačka rukometna kluba imaju veći proračun od Bayerna,Albe Berlin,Telekom Bonna i Bamberga

fenomenalan post ! cestitam !

Sve rečeno, nadovezujem se na ovo za Repešu što vrijedi za sve naše izbornike u svim sportovima osim Rudića.

Svi izmišljaju toplu vodu, veliki su mislioci i inovatori. Štimac i Kovač to dokazuju u nogometu, Repeša na malo drugačiji način u košarci.

Ono što mene osobno smeta kod Repeše je što kod njega očito sve mora bit po šabloni, ubijaju se igrači koji znaju igrat kao Dario, ali opet ta šablona ne valja, djeluje neuigrano. Sustav je glavni, a na kraju igramo sve napamet.

Ako me nešto veseli, veseli me činjenica da će Peras za koju godinu bit izbornik, taman kad Hezonja i Dario sazriju. Hvala Repeši, ali igramo ko indijanci.

da...možda je ovako i najbolje. nek smo izraubali repešu, peras stiže u pravo vrijeme.  kad se 2030 budu svodili računi, svi će nas gledat s visine jaja....možda bude ovako nekako izgledalo :  ....


 a bender jedva prebacio tridesetu