Ako imaš uravnotežen roster prepun potentnih mladaca, evidentno dizanje iz utakmice u utakmicu, jednu loptu do pobjede nad budućim svjetskim prvakom koju ti razbojnički oduzmu suci i ajmo reć-tada-perspektivnog trenera, onda 2005. ne ide nikako u obračun najgorih godina, a čak ni mitski Asin poraz iz 01 u Abdi Ipekciju teško da bi tamo stao. Radi se o tome da su nam tada medalje bile milimetrima daleko, a mi bi tonuli nakon takvih poraza puni kao Viribus Unitisi, pa u petnaestak sati razlike nismo uspijevali skupiti glave i plasirati se na oi/sp. Čak bi i 97-mu mogli pravdati eksperimentom, a 99 Tomićevom partijom života. Ajd, 03 je stvarno bila crna rupa.
No, svih tih godina mi smo imali barem dvadesetak pa i više igrača za dres, od toga dvije-tri zvijezde i ostalo nivo eurolige, a nakon 2017. imamo sedam-osam. I još tridesetak onih koji još do 2014. ne bi, da se ne lažemo, nikada ni prismrdili rosteru. Svi ti Mavre, Katići, Sobini i ostali rezultat su nerada upravo u Konobar Ageu, odnosno tihog obrta sa pulenima, a za ostale, kako bude. Od takvih je naša košarka u prošlom stoljeću kao od šale stvarala Gospodnetiće, Vučice, Bečiće, Obade, Matuloviće koji su bili potpornji onih minuta u kojima su zvijezde hvatale dah, a takvi su nam danas prva klasa, jer nitko ništa u struci ne radi i svi budući Trninići, Grdovići, Kavedžije i Rimci odbačeni su na kvasinu jer nisu htjeli biti dio wild-kapital projekta prokletstva zvanog ja tebi-ti meni. Naravno da tome Rađa i Stojko nisu krivi, jer tada još nisu bili u sedlu, ali ja jednostavno ne vidim da se išta suvislo poduzima protiv valjda najgorih stvari u sportu nakon korupcije, a to su osrednjost i nedostatak komunikacije. Slučajevi izbora Skelina pa i Zule, Buva-mistery, nedorečen Asin odlazak, polemike o pijanstvu na razini birtaških rasprava...na žalost me ne demantiraju. Daj Bože da sam u krivu. Daj Bože da sam u krivu. Pa da razvalimo Švede i Nizozemce, a u Splitu, eh...
Zapravo me od svega ponajviše veseli Rokov povratak. Taj čovjek je hodajući spomenik Sizifu, jer osim nešto talenta u njega ćeš naći cijelu planinu krvava rada i poštena odnosa prema poslu. Jako liči na običnog čovjeka koji u sivilu svakodnevnice nalazi jednu po jednu malu radost. Tako slično životu as usual.