HOF igrači kažeš? Slažem se, samo je pitanje tko je mogao staviti ruku u vatru tamo 1984 ili kad su već njih dva pogurnuti u seniorski sastav žutih da će ijedan od njih biti HOF. Kuki koji je tada težio 50 "s krevetom" i za kojeg je jedan Mirko Novosel (tada trener šampionske Cibone) javno iskazivao sumnju u igračke dosege. Ili jedan Rađa koji je za sebe sam izjavio da je bio "debeloguzi s dvi live noge"

Stvari (osim nesvakidašnje motorike i prirodnog talenta za sport kod Kukija) koje su ih izdigle iznad prosjeka:

1. Sustavan i "krvav" rad,

2. Prilika (povoljne okolnosti, minute u važnim fazama utakmice),

3. Trenerska vizija, poput one Moke Slavnića koji je nejakog Kukoča "prebacio" u vanjsku liniju,

4. Domaća liga u kojoj se "moralo" igrati do 28-me, i koja "nije poznavala strance".

Bi li i jedan od njih postao HOF da su imali današnji tretman mladih u hr klubovima i "učili se" gledajući s klupe kako neki "plaćeni legionar" odrađuje svoj ugovor. Ili da im je netko rekao da su premladi i da nisu poput Ćosića i Jerkova?

Ima tu i drugih igrača poput Perasa, Ivice Žurića, itd. da sad ne nabrajam dalje iz HR. Nisu HOF igrači ali su ostavili trag za sobom.

Međutim, vremena se mijenjaju, sport je dinamičan, pa tako i košarka. Nekada je u natjecanjima pod kapom fibe pobjeđivala reprezentacija sa više klasnih invididualaca, vođena od strane "diktatora" (Gomeljski, Ivković).

Međutim, 90-te, pogotovo Limoges 1993 je uveo jednu destrukciju u košarkašku igru, i ti principi se itekako koriste.

Argentina je pokazala kako se sa homogenom skupinom igrača (za vrhunsku razinu) srednje kvalitete, uz jednog "zvrka" koji je dokazao da je Real pogriješio "proslijedivši" ga u Murciu, i "ostarjele" legende, izneredila neke od favorita sa hrpom nba i "budućih" HOF igrača i pokazala, a što se i dalje zanemaruje od forumaša iz HR, da je KOŠARKA prvenstveno TIMSKI SPORT.

Da se vratim na Fabjanov popis "Ukić, Rogić, Kalajžić/M.Drežnjak/Perković", gdje bi Ukić, ako je zdrav, sa blagodati manjeg ritma utakmica, mogao prvenstveno biti od pomoći u prvom prozoru u veljači, i, osobno se nadam i ufam, da bi se mogao pokazati dobrim, i kao predvodnik, i kao "mentor" nekim od mlađih igrača. U nebrojenim nastupima do sad je pokazao da je vrlo inteligentan, i ugodan sugovrnik, koji dobro poznaje košarku.

Rogić - što god o njemu pičali, a nakon "klizećeg starta" na Radovčiću mi baš nije bio mio, na ljetnoj turneji je iznenadio i pokazao da je vrlo upotrebljiv i to ne kao "nositelj", nego kao vrlo upotrebljiv timski igrač, koji bi, svjestan svojih kvaliteta u odnosu na "proslavljena imena" u NBA, mogao ponuditi onaj "glue" efekt. Sa lakoćom vrti pick, i ima solidan ulaz. Osobno vjerujem da bi mogao naći svoje mjesto i u "najboljoj vrsti". Ima 27 godina i sad tek ulazi u najbolje godine za playa. Nije top razina, ali u TIMU bi mogao biti zahvalan.

Budući da nam se uz Ukića (koji se više ne može služiti atletizmom kao nekad) dva preostala nomilano dva najzvučnija igrača (Babo i Simon)  ne oslanjaju na fizikalije, i nisu osobito brzi, dva brzanca u liku Matea Drežnjaka i//ili Perkovića bi mogli naći svoje mjesto. Opet naglašavam komplementarnost, a ne puku individualnu kvalitetu. Cutovi, igra bez lopte, napadanje obruča, a u obrani giljanje, gdje obojica imaju i "noge" i "srce". Također, karakterno nisu igrači koji se "štede".

Kalajžića, koji je negdje između pozicija 1 i 2, sam ostavio za kraj, jer on nije toliko timski orijentiran igrač, koliko se u nekim projekcijama očekivalo da bude play nositelj/brzanac. Osobno bih jako volio da ovu sezonu napravi iskorak, a bekova koji su brzi nikad naodmet. 

Tom popisu bih "ipak" dodao jednog koji je "umjetnik", a hoće li to biti Uljarević, hoće li se Bašić u Osijeku konačno izdignuti iznad prosjeka, li možda Radovčić, vrijeme će pokazati. Kod (još) mlađih ima nekoliko zanimljivih imena na 1 i 2, ali to je prerano za dovoditi u kontekst kvalifikacija za Tokio. Ali, neke druge kvalifikacije bi mogle biti poligon za njihovo postupno uvođenje u najbolju vrstu.

Kako bilo da bilo, mislim da dosadašnja situacija bez sumnje pokazuje kako će Babo i Šiši plivati preko u lipnju ako treba, a mislim da ni Zubac nije daleko. Hez će se, ako je vjerovati njegovu fejsu, takodjer ukazati, u pitanju su OI, pa ostaju Žiža, Bender i Šamanić. U našoj situaciji svako je ime dragocjeno, ali i ova četiri, uz Babića, Ukića, Ramu, pa i Krunu ili Krušku, po potrebi Šakića ili Planinića, bili bi već jamstvo nadanja u to da se nešto dade učiniti. Kako stranog playa očito neće biti /trebao on ili ne, intimno sam više retencionist nego abolicionist ali ne zaboravljam lako kako je šjor Slavko zazivao Draperu u Stožicama kaznene prijave za krađu :)))/, ne da ćaća je li, priko svoga; glavni je dakle Mršićev posao kroz euro kvale izmisliti par bekova za lipanj. Ne znam ima li nade za Buvu ili Tomića, posebno ako ne bude Bendera i Žiže, ne bi ih trebalo zaobići u kontaktima. Šanse za OI ovaj su puta realno manje; imamo jako nedefiniranu situaciju, trenera koji se (još) nije dokazao na tom nivou i sigurno 3 a ne 2 prava konkurenta za to jedno mjesto.

Vjerojatno će već prozor u veljači pokazati kuda plovi ovaj brod. Šveđani i Nizozemci.

Nije da je nužno, daleko bilo, ali jedno čudo, čudance, ma samo bokun, u vidu npr. malog Prke, Tišme, ili nešto slično, ne bi bilo naodmet, šta ne?

Minus samo zato jer spominješ jednog i po beka a "dvadeset" visokih. Ekipa se ne slaže od apsolutno najboljih, nego od najboljih po potrebnim pozicijama.

Za one koji sumnjaju u potencijal mlađih koje sam spomenuo, M. Drežnjak, po potencijalu, može i do NBA-a i to na vanjskoj poziciji - 2/3.

O njemu, i njegovim trenerima, ovisi koliko će se izgradit tehnički i taktički, mlad je (20 godina) pa sve još može stići.

Inače, Jotojoto me skroz kuži, tri mlada (za jedno mjesto) su izabrana zbog obrane, pozitivne mentalne snage i fizikalija. Umjetnici su za malo kasnije, kad sazriju.

Budući da nam se uz Ukića (koji se više ne može služiti atletizmom kao nekad) dva preostala nomilano dva najzvučnija igrača (Babo i Simon)  ne oslanjaju na fizikalije, i nisu osobito brzi, dva brzanca u liku Matea Drežnjaka i//ili Perkovića bi mogli naći svoje mjesto. Opet naglašavam komplementarnost, a ne puku individualnu kvalitetu. Cutovi, igra bez lopte, napadanje obruča, a u obrani giljanje, gdje obojica imaju i "noge" i "srce". Također, karakterno nisu igrači koji se "štede".


Fabjan i Jotojoto, odlična razmišljanja. 

Nakon što mi je Fabjan skrenuo pažnju na njega, što više gledam Drežnjaka na Youtube-u sve mi se više i više sviđa i mislim da jednostavno mora biti unutra (ali kao aktivan sudionik, ne samo da popuni broj).

A slično razmišljam i za Kalu/Perkovića.

Ako smo već deficitarni talentom/vještinom, onda ćemo parirati energijom i srcem. 

Prije svega trebaju svi odigrati cijelu sezonu i kvale za EP pa tek onda treba početi sastavljati kvazi sastave za oi kvale. Trenutno na za ep gori pod petama, a ne oi

A za sve one koji misle da mogu kombinirati malo ovog, malo onog, tesko da ce to proci, pogotovu danas, kad je kosarka na puno visem nivou.

Zivi bili pa vidjeli, steta da zbog loseg izbora pleja, eventualno Babo i ekipa ostanu po strani i ne pokazu sto mogu, vrijeme prolazi, idu godine

a mi se bavimo srcem i energijom, realnost, stvarnost ?

Ja sam studirao nešto u čemu se koristi dugoročno planiranje, mislim da to treba i reprezentaciji.

Tako razmišljam i u životu, ako se na brzinu za nešto odlučuješ, nikad ne postižeš optimum jer puno toga zaboraviš i ne pripremiš.

Za kos.171, tko kaže da moji mladi nemaju talenta i vještine?