Jotojoto je napisao/la:
Minus mi je najmanja briga.
Mene brine što hrpa ljudi još uvijek košarkašku igru doživljava na razini neke manager igrice, gdje postaviš imena i sve si riješio.
Bit timske igre je odabrati 5(12) najkompatibilnijih igrača, gdje imaš nositelje (ili inženenjere kako je to vollio raspredati Giergia) i igrače role (manualce).
Ne možeš imati reprezentaciju sa 12 ponajboljih pojedinaca (iako dvojim da je Stipčević ikada, a pogotovo sada mogao biti svrstan u tu skupinu).
Naši vanjski igrači, izuzev Hezonje, nemaju probojnost, upitne su lateralne brzine u obrani, godine su već tu, i ako imisliš imati uz Bojana kao glavnog igrača i potrošača lopti još par sporača, biti će to pokolj svjetskih razmjera (nešto slično smo gledali na EP 2017 i nije dobro prošlo). Njemu treba (uz Hezonju, ako se odazove) upariti mlade, željne dokazivanja i kojima nije problem shvatiti i prihvatitit da su (barem za sada) u reprezentaciji isključivo u ulozi role, da je njihovo da od prve sekunde na terenu giljaju u obrani, da istrčavaju tranziciju, da se u napadu puno kreću i da ne pomišljaju na neku zajamčenu kvotu lopti.
Uvjeren sam da je manje važno igraju li ABA2 ili Premier ligu, ako svojim atletskim i karakternim osobinama mogu ispuniti zahtjev takve role. Da ne govorim da igrači takvog profila u pravilu pružaju bolje partije kad se nalaze pokraj "zvijezdi". Na takvim postavkama se može graditi timska kemija.
U prilog tvojoj tezi, ako Ante u Grčkoj i Jokić u Srbiji nisu garancija medalje, onda je valjda jasno kako ni vrhunski pojedinci bez izbalansirane ekipe i ozbiljnog izbornika ne mogu uzeti medalju.
