Dakle nakon godina piskaranja po ovome forumu doživio sam da na jednom turniru imam 3 igrača koja sam godinama tu zagovarao iz razno raznih razloga. Ukić-Bojan i Hezonja su vjerojatno u ovom trenutku i sa ovom razinom forme jedan od najboljih terceta prednje linije u zadnjih 20-ak godina u reprezentaciji. 

Sad je samo pitanje kako će to Mršić posložiti, definitivno Bojanu treba otvoriti prostor šuta, a ne silovati ga na izolaciju što su bile standardne greške svih naših trenera. Ne treba zaboraviti kako Bojan dolazi u trenutku kada igra najbolju košarku u životu, Hezonja također, a Roko najzreliju. Sva priča oko ove reprezentacije i jeste da napokon krene igrati sa 4 mala i to mu sad situacija nameće jer evidentno je da može rotirati na 4 i Bojana i Heza, da ta 4 mala mogu bit recimo Ukić, Perković, Bojan, Hez ili pak Babić umjesto Perkovića koji je tkđ kreator. Tu je i opcija sa Šamanićem na četiri i ukoliko se okrenemo brzoj košarci sa što više posjeda i brzoj tranziciji, plus u pojedinim trenucima ostavimo Hezonji 1-1 situacije imamo jako jebenu priču, priču a 100 poena što je sjajna stvar. Vrlo je bitno da Rogić, Drežnjak i Bilan pa i Šakić odigraju svoje minute pristojno i da ne padamo u trenucima rotacije Žižić-Bilan ili Ukić-Rogić. Nekako mi se čini da je ovdje trebao biti Ramljak koji bi bio upotrebljiviji od Marčinkovića. 

Zapravo smo napokon okrenuti igri sa 4 "niža" igrača i brzom šutu i tranziciji, napokon ćemo izgledati moderno, a ne gurati "strpljivu pozicijsku" košarku koja baš i nema smisla bez vrhunskog playa.

I da mora se "rješiti" ideje onih nelogičnih petorki pa i u pripremama, zašto pripremati nešto što je u startu apsolutno promašen pplan, samo mala napomena petorke bez Hezonje i djelomično Ukića su jučer imale mislim omjer -35, toliko o tome i to u možda nekih 10-15 minuta