dozvoljavam sebi da pejstam ovdje pismo sa drugog foruma
saljite ovo kome mislite da treba poslati, nadam se da je dopusteno (autor se nije ni potpisao)
pismo kosarkasima i liziguzima s prisavlja
Zašto
se ne prenose utakmice košarkaške reprezentacije Hrvatske? Zbog novca?
Slabog interesa sponzora? Godišnjih odmora komentatorskih zvijezda?
Zbog slabe igre košarkaša?
Prije zbog jadnog stanja duha nacije koji kreiraju narcisoidni
kompleksaši od metar i plivadon i s dvadeset kila viška kojima sport
nije sport nego prilika da svoje komplekse nahrane ulizivanjem idolima
nacije koje oni sukreiraju s gledateljstvom željnim jeftine zabave,
pjevačica i hostesa koje samo znaju izvaliti sise pod nos zaduženom i
potplaćenom gledateljstvu koje nakon 12-satnog radnog dana vegetira
pred tv-ekranima.
Boli njih k... za sport. Sport je za njih popularnost, cjelodnevno
šminkanje u prugastim odjelima i lizanje š….. onim sportašima koji su
trenutno IN.
Sjetite se da rukometaša godinama nije bilo nigdje. Zbog vizionara
sportskog programa 90% Hrvata nije znalo da postoji dragulj Balić dok
se nisu iz Portugala vratili sa zlatom. Sad čovjek mora nosati limeni
lavor na guzici da mu ne bi čitava redakcija uletjela u šu**k kad se
sagne po loptu.
Hodaju naši urednici po bijelome svijetu, klopaju po VIP ložama
stadiona, slikaju se s Platinijem, gnjave uspješne sportaše, ulizuju
se, bubaju dnevnice, druže se s političarima, slikaju se po ženskim
časopisima ko pravi trendseteri…
A sport…nema tu sporta….
Sportski programi i specijali su primjer plitkog senzacionalizma i
duhovnog fašizma. Lansiranje mitova koji griju srce jadne i zadužene
nacije…
Naša nacija, naši nogometaši najbolji pa naš izbornik roker. Divljenje
svjetskih medija našim najboljim navijačima koji se sastoje uglavnom od
preplaćenog top i middle managementa koji mjesec dana lunja po Austriji
a ne zna igra li se jedan ili dva produžetka nakon neriješenog
rezultata.
Gdje su tu košarkaši i hrvatska košarka. Ulizice su lako zaboravile
koliko su balile po ekranima kad je Toni očaravao košarkaški svijet,
kad je Dino Rađa razvaljivao američke centre na pamet, znanje i finoću,
kad je Dražen gađao 60% preko Air Jordana.
Danas je košarka u krizi. Zbog ljudi koji je vode više nego zbog kratkonogih i kilavih komentatora.
I šta sad. Treba se posr…. po Repeši i 15 momaka koji svoje ljeto
provode igrajući za grb i zastavu ništa manje srčano nego i Vatreni.
Nisu oni generacija '92. Strepe i tresu se od Grčke i Brazila. Valjda
im je zato i teže a njihova žrtva je veća. I sportska i ljudska. Ali
nisu ni trube. Repeša je dokazani europski trener. Igrači su odlični u
najboljim europskim ligama. Dobri su i mogu dobiti svakoga i izgubiti
od svakoga. Valjda je to sport i smisao sporta.
Ali zagrebačkim kompleksašima to nije dosta. Oni žele Wembley. Oni žele
Prater. Oni žele centralni teren Old England Club-a. Oni žele najveće
dosege i najviše medijske pozornosti. Oni žele Sanadera u studiju a
Vladu i pola Sabora na tribini. Sve ispod toga za njih je turnir u
Velikoj Mlaki. Što je njihova zasluga za uspjeh manja gladniji su da
budu dio tog istog uspjeha.
Tako će će ovo ljeto Blanka Vlašić, Slaven Bilić, Luka Modrić, Ivano
Balić bježati od njih da im po stoti put ne piju krv istim pitanjima i
istim plitkim zaključcima.
Hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji želim sve najbolje, plasman na
Olimpijadu, i iskazujem svo divljenje Repeši i momcima. Možda niste
generacija '92. ali ste Hrvati, sportaši i košarkaška gospoda koja se
neće stidjeti svoje karijere. Vi ste danas Toni Kukoč, Dino Rađa,
Dražen Petrović, Stojko Vranković, Zoran Čutura i drugi jer ste
najbolje što imamo i mi vas cijenimo. Oni koji nisu pod stijegom a
pozvani su manekeni i trgovci koji samo koriste što im je Bog dao da
zarade lovu da se ostatak života mogu ponašati bahato i arogantno kakvi
i jesu.
Ja sinu objašnjavam da je košarka u krizi jer su je nekad igrali i
najbolji bili gospoda Kukoč, Rađa, Petrović, Vranković, Komazec,
Arapović i Perasović.
Ovi danas što odbijaju reprezentaciju bi bez košarke bili socijalni
slučajevi koji bi snifali ljepilo i pušili travu pred haustorima.
Ovi prvi su i nakon košarke i bez košarke gospoda.
Sport je za ljubitelje košarke i juniorsko finale osrednjeg turnira ako ima košarke i ljepote u igri koju volimo.
Ovim p…. kojima niste dovoljno IN da bi vas počastili kakvim prilogom,
intervjuom ili prijenosom nemojte zamjeriti. Takvi su kakvi jesu. Sporo
trče, slabo skaču, kreacije nemaju samo brbljaju floskule pred ekranom
i nije ima bitno što se prenose nego samo da se njih čuje i vidi.