Neznam jeli bilo ali nije stetno ponovit:
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Ponukan onime što je u utorak izašlo u javnost vezano uz nedostatak
želje najjačeg medijskog entiteta u Hrvatskoj, HTV-a da prenosi
kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u košarci koji u ponedjeljak
počinje u Ateni, pišem ovo pismo i šaljem na sve poznate medijske
adrese koje će, nadam se, pomoći da se nakon niza godina prekine
kriminalitet od strane vodećih ljudi HTV-a.
Bruno Kovačević,
urednik sportskog programa nacionalne televizije izjavio je kako svota
od 90 tisuća eura koliko košta pravo prijenosa ovog velikog događaja,
ne spada pod budžet državne televizije. Dakle, da budemo potpuno jasni,
za Brunu Kovačevića ovaj iznos nije vrijedan prijenosa jednog događaja
kao što je kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre na kojem će
nacionalna reprezentacija pokušati izboriti plasman na najveći sportski
događaj koji svijet poznaje, prvi puta nakon 12 godina.
Zašto je
to tako, pitaju se mnogi? Odgovor je vrlo jasan, košarka nije nogomet.
Hrvatska košarkaška nacionalna vrsta ne vrijedi kao prijenosi
talijanske, španjolske nogometne lige, jer naravno te su nogometne lige
za Hrvatsku vrlo bitne jer tamo igra, koliko ono Hrvata, tri…četiri? Za
Brunu Kovačevića i ostalu vrhušku HTV-a važnije je potrošiti nekoliko
milijuna kuna, eura ili čega već na emisiju Volim nogomet koja je bila
protkana tolikim glupostima, lošim voditeljima, pogotovo dotičnim
Kovačevićem koji nije mogao skinuti pogled s dekoltea svoje
suvoditeljice Marine Parlov. Koliko je koštao nastup Marka Perkovića
Thompsona? Koliko su koštale one plesačice koje su uveseljavale
polupijane goste te emisije? Koliko je koštalo uređenje onog studija u
kojem se održavala emisija? Koliko su koštala brojna putovanja
nekomentatora na Europskom prvenstvu koje su plaćali hrvatski porezni
obveznici?
Već godinama se trubi o toj toliko osporavanoj
pretplati što je bez imalo dvojbe najveći oblik ozakonjenog
kriminaliteta. Građani države plaćaju HTV-u pristojbu na televizore
koje su sami kupili?!?!
I onda se postavlja pitanje, što to plaćaju građani ove naše lijepe zemlje?
Plaćaju,
između ostalog, gledanje nogometa iz zemalja gdje se Hrvati mogu
pobrojati na prste jedne ruke, plaćaju formulu 1 gdje ima koliko
Hrvata? NULA! No, nemam ništa protiv jer volim gledati i nogomet i
formulu, međutim logika nalaže kako hrvatska reprezentacija u barem
onim velikim sportovima MORA pronaći mjesta na nacionalno televiziji! I
tu bi trebala prestati svaka diskusija.
No, vratimo se malo na
nogomet. Hrvatska reprezentacija je očito nešto što u svakom Hrvatu
izaziva posebne osjećaje ponosa i svojim rezultatima nogometni su
reprezentativci zaslužili pozornost koju dobivaju. Međutim, ovdje se ne
radi o nogometnoj reprezentaciji. Ovdje se radi o tome da hrvatski
klupski nogomet koji nema apsolutno nikakve rezultate na velikoj sceni
dobiva pozornost kakvu košarka ne bi dobila pa ni da Cibona postane
europski prvak! A da ne spominjem reprezentaciju! Kako je moguće da
strane nogometne lige dobivaju veću pozornost nego nacionalna vrsta u
košarci?!?!
No, ništa od toga nije čudno. Jer na kraju krajeva,
što očekivati od osobe poput Brune Kovačevića? Čovjek koji nema
apsolutno nikakvog pojma o sportu, koji je posao na HTV-u dobio preko
debelih veza, uostalom kao i većina novinara tamo, čovjek pod čijim je
vodstvom sportskog programa, jedna Cibona, koja napominjem, ima naslove
europskih prvaka, koja je jedini klub u povijesti Eurolige, a da je
svake godine tamo nastupala od njenog osnutka, da jedna Cibona s kojom
Dinamo, Hajduk i ostali naši nogometni kolektivni ne mogu stati u istu
rečenicu, bude u programu zamijenjena zbog odbojke na pijesku!
Također,
govoreći o hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, mnogi zaboravljaju
kako je upravo ta selekcija osvajala medalje prije nego se uopće
nogometna reprezentacija formirala u pravom smislu. I s tim medaljama
koliko god davno bile, i dalje su ispred bilo kojeg našeg nogometnog
kolektiva. Međutim, očito je kako Kovačeviću i ostalim nogometnim
komentatorima kojih na HTV-u ima 90 posto, nije važno postojanje i
drugih sportova, posebice košarke koja se igra u svakom kutu zemaljske
kugle.
Sjećam se lani kada su se HRT-ovci hvalili kako su jedna
od najmoćnijih javnih televizija u Europi, što ne čudi budući da
godišnje uzmu oko 200 milijuna kuna na ime pretplate, ne računajući i
reklamiranje čime rade protiv zakona budući da javne televizije ne bi
smjele imati komercijalnu stranu poslovanja. Još nam je svima svježe
finale Wimbledona prošle nedjelje kada su Roger Federer i Rafael Nadal
igrali možda i najveće finale u povijesti tenisa, no HTV nije pronašao
svrsishodnim prenositi završnicu meča jer su morali prikazati kako se
grupa netalentiranih i nadasve priglupih manekena i manekenki šepure uz
pistu na opću radost urednika Kovačevića. Recite mi, gospodo s HTV-a,
da li je hrvatski narod financirao tu vašu gadost u kojoj ste opet
uzeli gro novca na ime svakojakih sponzora. Naravno. Da li vas je narod
ovlastio da to prenosite? Čisto sumnjam, jer narod je davno izgubio
bitku u tom području. Pitam se, također, bi li prekinuli zbog tih
manekena, prijenos neke „super važne“ utakmice, primjerice između
Osasune i Zaragoze ili možda Torina i Sampdorije? Čisto sumnjam, to bi
čak i s ponosnom ostavili u prijenosu kako bi narod ispratio do kraja
utakmicu za čije igrače velika većina nije niti čula.
I onda dolazimo do Janosa Roemera, glasnogovornika HTV-a koji je s ponosom pojasnio ovakvu odluku nacionalne televizije:
"HRT
je ponudio 70 posto veću cijenu od one koja se uobičajeno plaća za
utakmice takve kategorije, a nositeljima prava to nije bilo dovoljno,
daljnje povećanje naše ponude, to jest plaćanje posve nerealne cijene
prijenosa, bilo bi neodgovorno, neracionalno i neprofesionalno
korištenje sredstava koja nam plaćaju obveznici RTV pristojbe i na
takve uvjete nismo mogli pristati."
Čekajte, jeste li vi ozbiljni?
HTV
se cijenkao s organizatorima misleći valjda da su ovi neke budale s
placa koji ne znaju voditi posao. U HTV-u smatraju kako su oni iznad
svakoga, kako mogu vrijeđati bilo koga ovakvim sramotnim ponašanjem, i
na kraju krajeva po kojem je to kriteriju HTV odlučio „koje je to
kategorije ovaj turnir“? Očito nedovoljno visoke, bez obzira što se
radi o olimpijskim kvalifikacijama. Ovdje nam je i ponuđen odgovor kako
je HTV izgubio prava prijenosa Svjetskog rukometnog prvenstva. No, kako
kaže Roemer, za HTV ovaj turnir na kojem se odlučuju putnici za jedne
Olimpijske igre, nije dovoljno značajan!?!?! Gospodo, molim Vas recite
da se šalite?!?!
I sada oni ovdje kažu da „brane“ naše interese,
zamislite vi to, oni BRANE interese pretplatnika! Dođe mi da puknem od
smijeha. I znači, oni su branili interese nas pretplatnika i prošle
nedjelje kada su prekinuli finale Wimbledona da bi pustili ono smeće od
izbora za Miss, pardon Mistera. Ne, HTV nikada nije branio, niti će
ikada braniti interese hrvatskih građana koji ih plaćaju.
Roemer
je vjerojatno nesvjesno rekao pravu istinu o čemu se ovdje radi. HTV
smatra kako ovakav košarkaški turnir nema značaja kao jedan nogometni,
jer samo nogomet zaslužuje da se plaća puna cijena.
No, zanimljivo
je kako jedna Slovenija koja prema svemu, a pogotovo financijskom
aspektu jest bez razmišljanja uplatila tih 90 tisuća eura jer na kraju
krajeva, reprezentacija je nešto iznad svega. No, očito to nije tako za
HTV. Za njih postoji samo jedan sport, jedna reprezentacija, dok
ostatak ne vrijedi niti za burek, da se tako izrazimo.
Da budem
iskren, nisam niti u ludilu mogao zamisliti kako nacionalna tv kuča
neće prenositi ovaj turnir koji je od golemog značaja za hrvatsku
košarku, nisam niti mogao sanjati da bi se ovakvo nešto moglo dogoditi.
Međutim, ovo je na kraju krajeva realnost.
S obzirom da sam
diplomirani novinar, sportsko novinarstvo mi je oduvijek bilo prva
stvar, sport u bilo kojem formatu mi je predstavljao veliku radost,
međutim sve je jasnije kako je nemoguće boriti se protiv lažova i
kriminalaca koji svojim stavovima uništavaju nacionalni ponos svojih
državljana. Pitam se da li će Ravnateljstvo HRT-a reagirati na ovaj
sramotan tretman košarke, s obzirom da se često u zadnje vrijeme
članovi tog odbora bune radi mnogih stvari, pa će biti i zanimljivo
vidjeti hoće li netko izraziti barem prigovor na tretman hrvatske
košarke.
Čitajući po raznim forumima, lako je vidljivo kako
postoji na stotine, pa i tisuće ljudi koji jednom riječju ne mogu bez
košarke i koji su poput mene nestrpljivo čekali početak ovog turnira,
pritom niti ne pomišljajući što bi se moglo dogoditi. I sada, Janos
Roemer kaže kako „neće biti dovoljna gledanost“, drugim riječima smatra
se da neće biti dovoljne zarade. Dakle, javna televizija koju plaćaju
hrvatski građani traži komercijalnu zaradu iz ovih prijenosa. To je
upravo sramotno i skandalozno! Javna televizija koja se financira iz
državnog proračuna i od strane građana ove zemlje ne želi prenositi
hrvatsku košarkašku reprezentaciju zato što ne bi dovoljno zaradili na
reklamama! SRAMOTNO I SKANDALOZNO!
No, postoji i jedna druga
istina, što je izrekao jedan iznervirani građanin ove zemlje rekavši
kako košarkaši nisu dovoljno popularni među sportskim novinarima, a oni
koji jesu ne dopuštaju njihovo ulizivanje, te izbjegavaju svaki kontakt
s medijima upravo radi toga. Isto tako jasno je kako na HTV-u postoji
sustav privilegiranih sportova i novinara koji ih prate. Nogomet ima
Sušeca, Čosića, Velu, Baloga, formula ima Blažićka, tenis ima
Dušanovića i ponekad Kovačevića, rukomet Sušeca, vaterpolo Ozmeca,
dakle sve od reda ljudi sa statusom, odnosno ljudi koji su svojim
ulizivanjem dogurali daleko. A tko ima u košarci? Tužni dvojac Slavko
Cvitković i Tomislav Cvitković kojega već prilično dugo nisam ni čuo.
Očito je da Cvitković nema status u sportskoj redakciji, da se nije
želio nikome ulizivati i radi toga i njegov sport trpi.
A
najtužnije u tome svemu jest da niti Sušeca, niti Kovačevića, niti
Dušanovića, Velu nije briga što košarkaška reprezentacija neće biti u
prijenosu, nije ih briga što jedini sportski kolektiv kod nas u
najpoznatijim sportovima neće biti u prijenosu. Sjećamo se, nije ni
rukomet bio na najbolji način pokrivan prije nego je osvojen svjetski
naslov 2003. godine, a ti današnji komentatori nisu ni čuli za jednog
Ivana Balića, tog istog Balića kojeg danas opsjedaju i ulizuju mu se na
svakom koraku.
A što se tiče Ravnateljstva HTV-a, ljudi koji su
na tu poziciju došli su politički formirani, nesposobni da vode ovakav
zahtjevan projekt. U vrijeme dok je na toj poziciji bio Mirko Galić,
građanin ove zemlje je barem znao kako se njegova pretplata koju
marljivo plaća svaki mjesec koristi u svrhu modernizacije tehnologije,
i to je barem bilo shvatljivo, međutim Galić se očito nekim ljudima
nije sviđao i sada tamo vlada kaos, a tko je tome kriv? Nitko, tako će
uvijek biti.
I što nakon svega preostaje nama koji po stoti put
ostajemo zakinuti za omiljeni i u svijetu mega popularni košarkaški
sport? Ostajemo da trpimo, jer vjerojatno, Kovačević i kompanija će sve
to spasiti novim prijenosima velikih derbija španjolske ili talijanske
lige koji toliko znače hrvatskim ljudima, a košarkašku reprezentaciju
ćemo gledati u četvrtfinalu jedino ako budu igrali protiv Slovenije, pa
nam ostaje da se prebacimo na TV Sloveniju i pogledamo prijenos naših
momaka koji brane čast i ponos ove zemlje uz komentare slovenskih
kolega. Eto, Sloveniji nije bila bitna cijena od 90 tisuća eura, jer u
našem slučaju taj novac će biti potrošen na manekene, manekenke, na
priglupe emisije koje nitko ne može gledati. Nema veze što će i
troduplo veći iznosi biti potrošeni na svakojake gluposti kojim nas
više nego ikad časti Hrvatska televizija.
Potpis:
Košarkaška nacija