Neznam jeli bilo ali nije stetno ponovit:


-------------------------------------------------------------------------------------------------
Ponukan onime što je u utorak izašlo u javnost vezano uz nedostatak želje najjačeg medijskog entiteta u Hrvatskoj, HTV-a da prenosi kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u košarci koji u ponedjeljak počinje u Ateni, pišem ovo pismo i šaljem na sve poznate medijske adrese koje će, nadam se, pomoći da se nakon niza godina prekine kriminalitet od strane vodećih ljudi HTV-a.

Bruno Kovačević, urednik sportskog programa nacionalne televizije izjavio je kako svota od 90 tisuća eura koliko košta pravo prijenosa ovog velikog događaja, ne spada pod budžet državne televizije. Dakle, da budemo potpuno jasni, za Brunu Kovačevića ovaj iznos nije vrijedan prijenosa jednog događaja kao što je kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre na kojem će nacionalna reprezentacija pokušati izboriti plasman na najveći sportski događaj koji svijet poznaje, prvi puta nakon 12 godina.

Zašto je to tako, pitaju se mnogi? Odgovor je vrlo jasan, košarka nije nogomet. Hrvatska košarkaška nacionalna vrsta ne vrijedi kao prijenosi talijanske, španjolske nogometne lige, jer naravno te su nogometne lige za Hrvatsku vrlo bitne jer tamo igra, koliko ono Hrvata, tri…četiri? Za Brunu Kovačevića i ostalu vrhušku HTV-a važnije je potrošiti nekoliko milijuna kuna, eura ili čega već na emisiju Volim nogomet koja je bila protkana tolikim glupostima, lošim voditeljima, pogotovo dotičnim Kovačevićem koji nije mogao skinuti pogled s dekoltea svoje suvoditeljice Marine Parlov. Koliko je koštao nastup Marka Perkovića Thompsona? Koliko su koštale one plesačice koje su uveseljavale polupijane goste te emisije? Koliko je koštalo uređenje onog studija u kojem se održavala emisija? Koliko su koštala brojna putovanja nekomentatora na Europskom prvenstvu koje su plaćali hrvatski porezni obveznici?

Već godinama se trubi o toj toliko osporavanoj pretplati što je bez imalo dvojbe najveći oblik ozakonjenog kriminaliteta. Građani države plaćaju HTV-u pristojbu na televizore koje su sami kupili?!?!

I onda se postavlja pitanje, što to plaćaju građani ove naše lijepe zemlje?
Plaćaju, između ostalog, gledanje nogometa iz zemalja gdje se Hrvati mogu pobrojati na prste jedne ruke, plaćaju formulu 1 gdje ima koliko Hrvata? NULA! No, nemam ništa protiv jer volim gledati i nogomet i formulu, međutim logika nalaže kako hrvatska reprezentacija u barem onim velikim sportovima MORA pronaći mjesta na nacionalno televiziji! I tu bi trebala prestati svaka diskusija.

No, vratimo se malo na nogomet. Hrvatska reprezentacija je očito nešto što u svakom Hrvatu izaziva posebne osjećaje ponosa i svojim rezultatima nogometni su reprezentativci zaslužili pozornost koju dobivaju. Međutim, ovdje se ne radi o nogometnoj reprezentaciji. Ovdje se radi o tome da hrvatski klupski nogomet koji nema apsolutno nikakve rezultate na velikoj sceni dobiva pozornost kakvu košarka ne bi dobila pa ni da Cibona postane europski prvak! A da ne spominjem reprezentaciju! Kako je moguće da strane nogometne lige dobivaju veću pozornost nego nacionalna vrsta u košarci?!?!

No, ništa od toga nije čudno. Jer na kraju krajeva, što očekivati od osobe poput Brune Kovačevića? Čovjek koji nema apsolutno nikakvog pojma o sportu, koji je posao na HTV-u dobio preko debelih veza, uostalom kao i većina novinara tamo, čovjek pod čijim je vodstvom sportskog programa, jedna Cibona, koja napominjem, ima naslove europskih prvaka, koja je jedini klub u povijesti Eurolige, a da je svake godine tamo nastupala od njenog osnutka, da jedna Cibona s kojom Dinamo, Hajduk i ostali naši nogometni kolektivni ne mogu stati u istu rečenicu, bude u programu zamijenjena zbog odbojke na pijesku!

Također, govoreći o hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, mnogi zaboravljaju kako je upravo ta selekcija osvajala medalje prije nego se uopće nogometna reprezentacija formirala u pravom smislu. I s tim medaljama koliko god davno bile, i dalje su ispred bilo kojeg našeg nogometnog kolektiva. Međutim, očito je kako Kovačeviću i ostalim nogometnim komentatorima kojih na HTV-u ima 90 posto, nije važno postojanje i drugih sportova, posebice košarke koja se igra u svakom kutu zemaljske kugle.

Sjećam se lani kada su se HRT-ovci hvalili kako su jedna od najmoćnijih javnih televizija u Europi, što ne čudi budući da godišnje uzmu oko 200 milijuna kuna na ime pretplate, ne računajući i reklamiranje čime rade protiv zakona budući da javne televizije ne bi smjele imati komercijalnu stranu poslovanja. Još nam je svima svježe finale Wimbledona prošle nedjelje kada su Roger Federer i Rafael Nadal igrali možda i najveće finale u povijesti tenisa, no HTV nije pronašao svrsishodnim prenositi završnicu meča jer su morali prikazati kako se grupa netalentiranih i nadasve priglupih manekena i manekenki šepure uz pistu na opću radost urednika Kovačevića. Recite mi, gospodo s HTV-a, da li je hrvatski narod financirao tu vašu gadost u kojoj ste opet uzeli gro novca na ime svakojakih sponzora. Naravno. Da li vas je narod ovlastio da to prenosite? Čisto sumnjam, jer narod je davno izgubio bitku u tom području. Pitam se, također, bi li prekinuli zbog tih manekena, prijenos neke „super važne“ utakmice, primjerice između Osasune i Zaragoze ili možda Torina i Sampdorije? Čisto sumnjam, to bi čak i s ponosnom ostavili u prijenosu kako bi narod ispratio do kraja utakmicu za čije igrače velika većina nije niti čula.

I onda dolazimo do Janosa Roemera, glasnogovornika HTV-a koji je s ponosom pojasnio ovakvu odluku nacionalne televizije:
"HRT je ponudio 70 posto veću cijenu od one koja se uobičajeno plaća za utakmice takve kategorije, a nositeljima prava to nije bilo dovoljno, daljnje povećanje naše ponude, to jest plaćanje posve nerealne cijene prijenosa, bilo bi neodgovorno, neracionalno i neprofesionalno korištenje sredstava koja nam plaćaju obveznici RTV pristojbe i na takve uvjete nismo mogli pristati."

Čekajte, jeste li vi ozbiljni?
HTV se cijenkao s organizatorima misleći valjda da su ovi neke budale s placa koji ne znaju voditi posao. U HTV-u smatraju kako su oni iznad svakoga, kako mogu vrijeđati bilo koga ovakvim sramotnim ponašanjem, i na kraju krajeva po kojem je to kriteriju HTV odlučio „koje je to kategorije ovaj turnir“? Očito nedovoljno visoke, bez obzira što se radi o olimpijskim kvalifikacijama. Ovdje nam je i ponuđen odgovor kako je HTV izgubio prava prijenosa Svjetskog rukometnog prvenstva. No, kako kaže Roemer, za HTV ovaj turnir na kojem se odlučuju putnici za jedne Olimpijske igre, nije dovoljno značajan!?!?! Gospodo, molim Vas recite da se šalite?!?!
I sada oni ovdje kažu da „brane“ naše interese, zamislite vi to, oni BRANE interese pretplatnika! Dođe mi da puknem od smijeha. I znači, oni su branili interese nas pretplatnika i prošle nedjelje kada su prekinuli finale Wimbledona da bi pustili ono smeće od izbora za Miss, pardon Mistera. Ne, HTV nikada nije branio, niti će ikada braniti interese hrvatskih građana koji ih plaćaju.

Roemer je vjerojatno nesvjesno rekao pravu istinu o čemu se ovdje radi. HTV smatra kako ovakav košarkaški turnir nema značaja kao jedan nogometni, jer samo nogomet zaslužuje da se plaća puna cijena.
No, zanimljivo je kako jedna Slovenija koja prema svemu, a pogotovo financijskom aspektu jest bez razmišljanja uplatila tih 90 tisuća eura jer na kraju krajeva, reprezentacija je nešto iznad svega. No, očito to nije tako za HTV. Za njih postoji samo jedan sport, jedna reprezentacija, dok ostatak ne vrijedi niti za burek, da se tako izrazimo.

Da budem iskren, nisam niti u ludilu mogao zamisliti kako nacionalna tv kuča neće prenositi ovaj turnir koji je od golemog značaja za hrvatsku košarku, nisam niti mogao sanjati da bi se ovakvo nešto moglo dogoditi. Međutim, ovo je na kraju krajeva realnost.

S obzirom da sam diplomirani novinar, sportsko novinarstvo mi je oduvijek bilo prva stvar, sport u bilo kojem formatu mi je predstavljao veliku radost, međutim sve je jasnije kako je nemoguće boriti se protiv lažova i kriminalaca koji svojim stavovima uništavaju nacionalni ponos svojih državljana. Pitam se da li će Ravnateljstvo HRT-a reagirati na ovaj sramotan tretman košarke, s obzirom da se često u zadnje vrijeme članovi tog odbora bune radi mnogih stvari, pa će biti i zanimljivo vidjeti hoće li netko izraziti barem prigovor na tretman hrvatske košarke.

Čitajući po raznim forumima, lako je vidljivo kako postoji na stotine, pa i tisuće ljudi koji jednom riječju ne mogu bez košarke i koji su poput mene nestrpljivo čekali početak ovog turnira, pritom niti ne pomišljajući što bi se moglo dogoditi. I sada, Janos Roemer kaže kako „neće biti dovoljna gledanost“, drugim riječima smatra se da neće biti dovoljne zarade. Dakle, javna televizija koju plaćaju hrvatski građani traži komercijalnu zaradu iz ovih prijenosa. To je upravo sramotno i skandalozno! Javna televizija koja se financira iz državnog proračuna i od strane građana ove zemlje ne želi prenositi hrvatsku košarkašku reprezentaciju zato što ne bi dovoljno zaradili na reklamama! SRAMOTNO I SKANDALOZNO!

No, postoji i jedna druga istina, što je izrekao jedan iznervirani građanin ove zemlje rekavši kako košarkaši nisu dovoljno popularni među sportskim novinarima, a oni koji jesu ne dopuštaju njihovo ulizivanje, te izbjegavaju svaki kontakt s medijima upravo radi toga. Isto tako jasno je kako na HTV-u postoji sustav privilegiranih sportova i novinara koji ih prate. Nogomet ima Sušeca, Čosića, Velu, Baloga, formula ima Blažićka, tenis ima Dušanovića i ponekad Kovačevića, rukomet Sušeca, vaterpolo Ozmeca, dakle sve od reda ljudi sa statusom, odnosno ljudi koji su svojim ulizivanjem dogurali daleko. A tko ima u košarci? Tužni dvojac Slavko Cvitković i Tomislav Cvitković kojega već prilično dugo nisam ni čuo. Očito je da Cvitković nema status u sportskoj redakciji, da se nije želio nikome ulizivati i radi toga i njegov sport trpi.

A najtužnije u tome svemu jest da niti Sušeca, niti Kovačevića, niti Dušanovića, Velu nije briga što košarkaška reprezentacija neće biti u prijenosu, nije ih briga što jedini sportski kolektiv kod nas u najpoznatijim sportovima neće biti u prijenosu. Sjećamo se, nije ni rukomet bio na najbolji način pokrivan prije nego je osvojen svjetski naslov 2003. godine, a ti današnji komentatori nisu ni čuli za jednog Ivana Balića, tog istog Balića kojeg danas opsjedaju i ulizuju mu se na svakom koraku.

A što se tiče Ravnateljstva HTV-a, ljudi koji su na tu poziciju došli su politički formirani, nesposobni da vode ovakav zahtjevan projekt. U vrijeme dok je na toj poziciji bio Mirko Galić, građanin ove zemlje je barem znao kako se njegova pretplata koju marljivo plaća svaki mjesec koristi u svrhu modernizacije tehnologije, i to je barem bilo shvatljivo, međutim Galić se očito nekim ljudima nije sviđao i sada tamo vlada kaos, a tko je tome kriv? Nitko, tako će uvijek biti.

I što nakon svega preostaje nama koji po stoti put ostajemo zakinuti za omiljeni i u svijetu mega popularni košarkaški sport? Ostajemo da trpimo, jer vjerojatno, Kovačević i kompanija će sve to spasiti novim prijenosima velikih derbija španjolske ili talijanske lige koji toliko znače hrvatskim ljudima, a košarkašku reprezentaciju ćemo gledati u četvrtfinalu jedino ako budu igrali protiv Slovenije, pa nam ostaje da se prebacimo na TV Sloveniju i pogledamo prijenos naših momaka koji brane čast i ponos ove zemlje uz komentare slovenskih kolega. Eto, Sloveniji nije bila bitna cijena od 90 tisuća eura, jer u našem slučaju taj novac će biti potrošen na manekene, manekenke, na priglupe emisije koje nitko ne može gledati. Nema veze što će i troduplo veći iznosi biti potrošeni na svakojake gluposti kojim nas više nego ikad časti Hrvatska televizija.


Potpis:
Košarkaška nacija

Ne vjerujem da će ERT World prenositi i našu tekmu.