Sinoćnja utakmica je podsjetila na finale "Ex-Yu" turnira koji se igrao 2011. u Ljubljani. Utakmica izjednačena, u zadnjoj četvrtini imali 10 razlike, Joke izvadio iz igre rekonvalescente Tomasa i Popovića, Duda u zadnjih par mnuta naredio dizanje intenziteta u obrani (jel' vam to možda poznato?) i okrenuli su utakmicu. Nakon toga su po forumima bile slične reakcije, također i po medijima, jer to je kao eto bio finale nekog turnira i Joke se više puta morao ispričavati, ali i čuditi zašto takve reakcije na pripremnu utakmicu. Očito su emocije još jako prisutne (ove situacije za kaznenom jurisdikscijom i zabadanje u tuđe dvorište i ne pomaže smirivanju) i utakmice sa srbima se (od strane medija i ne previše educiranih navijača) prate sa dozom, gotovo bih rekao metafizike. Jest, ona Đorđevićeva trica preko ruke Rimca (rekao bih i bez izravnog pogleda na koš) djeluje čudesno, ni ona Jovićeva sinoć spada prije u rubriku slučajnosti nego kvalitete, a o Kecmanu da ne govorim. Međutim, gubili smo mi gusto i od grka 2007 (sjeća li se tko Planinićevog saplitanja i trice Spanulisa kojom su okrenuli rezultat), pa iste godine od Litve sa -2 gdje smo imali zadnji napad. Što reći o prosutom vodstvu protiv Slovenije na EP 2009? Egal utkamica na SP 2010 koja je na kraju riješena nespretnom reakcijom Kusa i faulom u egal rezultatu (prije toga pacerski primimo koš kod izvođenja lopte iz auta jer se igrači "nisu dogovorili tko će preuzeti"). Utakmica protuv grka u Areni 2015 također je bila razočaravajuća, ali tamo nitko nije govorio o nečemu iznad košarke. Ali smo mi njih dobili nakon dva produžetka na EP 2013, pa ove godine. Kako li se talijani osjećaju nakon gubitka u Torinu, gdje su poduzeli sve da odu na OI?
Kvaliteta je svakako u pitanju, možda ne toliko individualna, koliko timska izvedba, pouzdanje i sigurnost u tim, naspram izolacijama. Tradicija (pobjeđivanja i rezultata) također gradi to samopouzdanje, zahvaljujući kojemu se okreće rezultat. Jesmo li mi izgubili veliko vodstvo protiv grka i ipak pobjedili? Jesu li nam talijani anulirali prednost i izvukli produžetke pa smo ipak pobjedili? Mogli bi i oni raspredati kamo smo "nevjerovatno" eto baš protiv njih ubacili trice (Simon, Bojan) ili se Šarić "na silu" nazabijao koševa sa slobodnjaka, ali i to je u datom trenutku bila kvaliteta - košarkaška, karakterna, timska.
Psihologija je iznimno važna. Aco je pronašao "ključ" i kliknuo sa ovim igračima, koji svaku godinu na plećima nose to veći kamen "prokletstava četvrtfinala", koje gle, mediji baš prigodno izvuku iz naftalina pred svako veliko natjecanje. Sreća što sada na scenu stupaju neki novi klinci koji se doimaju mentalno snažnijima (prije svega da se otkače tih priča o prokletstvima i posvete košarci) i neki loši "trendovi" bi se mogli početi mijenjati. Možda ne ovoga ljeta, ali za godinu-dvije.
I da, kako je netko mudro zaključio, iz poraza treba učiti, da ne ponavljaš iste greške. Srbi su
zadnje dvije minute stisli u obrani, pritiskali na linije dodavanja i gurnuli nas u crnu rupu zvanu "soliranje 1-na-5" Zato lijepo molim Asu i stručni stožer da iz toga izvuku pouke, jer bi nam to mogli raditi i drugi ako uđemo u sličnu egal situaciju. Jest, u tom trenutku nismo imali sve najbolje na terenu, Šarić je bio ohlađen i nimalo nalik "sebi", ali
moraju se predvidjeti takve situacije i dogovoriti način reakcije koji neće biti izolacija.Svima koji pišu negativistički bih skromno poručio da na stranu stave svoje nezadovoljstvo porazom (u pripremnoj utakmici u kojoj se po defaultu skrivaju bitne opcije) i dadu podršku, prije svega Bojanu koji izgleda kao da ga ne ide, pa malo kao da mu nije stalo, ali je u Torinu pokazao da je spreman i voljan preuzeti odgovornost i biti naš čovjek za "20 poena".
[uredio Jotojoto - 02. kolovoza 2016. u 18:43]