Bolno je za čitati zadnjih 20-ak stranica. Koliko god da mi je drago što se interes za košarkom poslije Torina povećao, toliko mi je u kurcu ova umobolnica. Utakmicu nemam volje ni komentirati.

Za one koji još uvijek barataju izrazima kompleksaštvo, luzerstvo i sl. kao jedan od možebitnih razloga podbačaja u Riu povratak u realnost - ova reprezentacija za početak nije trebala niti biti na mjestu na kojem je sad, nadalje ova reprezentacija po svim objektivnim kriterijima vrijednosti će imati velike vune da dohvati jedno od prva četiri mjesta koje vode u četvrtfinale. Što se toga tiče, daj Bože da mi uopće dođemo u priliku sastati se sa Srbima (ili s bilo kim drugim; Srbe spominjem samo zato što su light moriv zadnjih 20 stranica ove teme) u četvrtfinalu.

Za četvrtfinale OI ćemo morati izvući maksimum iz svakog pojedinca na kojeg će Aco uopće računati. To je realnost, tak da se ne čudite ka pura dreku ako nas Španjolci, Brazilci ili Litavci budu razbucavali po parketu. Moj stav je da bi Nigeriju ipak trebali dobiti, obzirom da su se Afrikaneri ozbiljno rasuli sa silnim otkazima (mada će to biti sve osim lagane utakmice), a da ćemo najveću šansu za ulazak među 8 imati protiv Gaučosa. Španjolska je najbolja europska selekcija, Brazil ima iznimno kvalitetan roster a usput je i domaćin (ne malo važno obzirom na sudački kriterij; samo pogledati poučak Argentine u Cordobi dok se dopušta obrana rukama), Litva je jednostavno Litva i izgleda jako dobro (da im je Motiejunas još tu imali bi baš odličnu momčad).

Više pratiti ovaj sport znači i smanjiti (nerealna) očekivanja pa će i razočarenje biti manje. Samim time pizdarije koje se poslije bolnog sastanka sa tlom majčice Zemlje ne budu se kotile na ovim stranicama u tako velikom broju. Optimist jesam uvijek, no itekako sam svjestan snage protivnika koji nas čekaju u Brazilu.