Naravno da je dobro što možemo izboriti OI i što smo dobili prolaznu grupu, prolaznu, a ne laku jer takvih za nas nema.

Kompletna Italija je tu negdje momčadski gledano egal sa nama, Grčka ako im ne dolaze prije navedeni otprilike isto.

Što se tiče rasprave najbolji ili pomlađivanje, mena zanima, a koja bi uopće razlika bila u našem slučaju? Jedini oko kojeg možemo voditi tu diskusiju je Tomić jer je naš najbolji centar, ali je eto takva situacija s njim u reprezentaciji.

Ostaju Ukić koji će morati igrati do 50-te dok netko mlađi ne postane barem solidan ABA igrač, Simon za kojeg nemamo neku mlađu zamjenu i Rudež kojeg nebi zvao. Dilema u PM

Na kraju bih poželio da imenujemo izbornika koji bi ekipnu klasu barem izjednačio sa individualnom i da barem jednom, ali to bih baš volio, ne djelujemo kao da igramo protiv momčadi koju nikada nitko nije imao prilike vidjeti.

Ono analitika buraz, snimanje i tako, a ne da nas iznenadi što su Blatche i Dieng najbolji igrači svojih reprezentacija, Grčki pick, Nizozemsi pick'n pop, Satoransky i Vesely ili da se sjetimo Makedoncima odigrati presing na sredini treće četvrtina.

druze, prije 2 godine smo napravili nabolji u 20, lani jedan od losijih 
cinjenica je da smo puno konstantiji u nekoj gornjoj sredini europske kosarke od talijana 

i da, oni ne igraju obranu
i nece ju nikad igrati 

mi mozemo igrati obranu zakurac, ali mozemo igrati i dobru 

ne bih nas pokopavao odmah! :)

One koji se premišljaju jesmo li uopće trebali biti pozvani bih podsjetio da smo se tako automatski kvalificirali na EP 2017, jer je veliko pitanje tko bi nam igrao u kvalifikacijama i ne bi li smo doživjeli sudbinu npr. Crne Gore.

Ovako, ako smo već zazivali promjene u savezu, i one su se dogodile, i igračke legende su konačno zauzele pozicije u vrhu, ostaje da vidimo što će oni, kao pametniji od većine od nas (ako ništa drugo, igrali su vrhunsku košarku i zadužili nas), odlučiti: baciti sve karte na stol, uključujući i nastup naturaliziranog stranca, pod cijenu da neki mladi potetni igrač sada ne dobije priliku, ili s druge strane, ići možda promišljenije i misleći više na budućnost (koja je svjetla) a manje na trenutni rezultat (koji je ruku na srce neizvjestan, ali ne i nedostižan) i ubaciti u reprezentaciju par mladih koji sada ne jamče rezultat, ali bi nas mogli dovesti do toga u vremenu koje dolazi.

Sada su stvari poprlično jasne. Otvaramo protiv Tunisa, što nam, uz pravi stav i ulazak u utakmicu, nudi sigurnu pobjedu od 10-15 razlike i mogućnost da se izrotira 10 igrača i da se bez prevelikog stresa osjeti atmosfera turnira. Rekao bih, još jedan mali darak nakon poziva na kvalifikacije i izbjegavanja srba i francuza.
Drugi dan nosi ogled sa Italijom (što može u konačnici biti jedna od dviju utakmica protiv njih i poraz u prvoj ne treba gledati kao tragediju). Nakon dviju utakmica u dva dana (a to ne bi uistinu trebao predstavljati problem), ide dan pauze i onda polufinale. Realno, išli bismo na grke (za koje je ipak pitanje u kakvom će sastavu doći, i kako će izgledati bez onih koji su se oprostili), a možda i na Meksiko. Kako god, u finalu (ako do tamo dođemo) vjerojatno opet Italija i pitanje je možemo li ih dobiti dva puta u 5 dana i to još na njihovom terenu. Znajući nas, možda bi bilo bolje igrati protiv grka, nego Meksika u polufialu, jer ove druge bismo lako moguće podcijenili.

Ako ne prođemo, to može djelovati kao jedan anti-klimaks za reprezentativnu košarku, ali biti će 10.07. i pregršt vremenada se odmore i da idu raditi na sebi preko ljeta (pogotovo Dario i Mario).

Iako je lijepo snivati o nastupu na OI, realnije je ovaj turnir zamisliti kao jedan kotač zamašnjak, koji bi nakon ljeta 2014. i 2015. mogao okrenuti hrvatsku reprezentativnu košarku prema pozitivi, prije svega u izgradnji kulta reprezentacije i tismokg duha, kao priprema za EP 2017 i dalje, a to je ono što nam je više nedostajalo od individualne kvalitete (pogledati primjer Litve). U konačnici, izgubiti od grka u polufinalu, ali nakon junačke borbe ili od talijana u finalu na domaćem terenu predvođenih Messinom ne bi trebala biti sramota ni razlog za nabacivanje izmetom.

P.s. Eh, da mi za izbornika imamo čovjeka koji će reći "idemo dobiti grke  i talijane" i da to može prenijeti na igrače, drugačije bi mi pričali. Samo jedan je Sale Đorđević.

mi uvijek potcjenjujemo, upisujemo si pobjede od 10-15 razlike pola godine unaprijed, nitko nema igrace kao sto imamo mi i zato 21 godinu imamo kurac od ovce i od igraca i od rezultata

nema bahatijih navijaca od Hrvata i ovog podforuma

Hrvatska kosarka ima jako dobre i odlicne kosarkase, pa je zato i ocekivanje ili ocekivanja navijaca velika.

Nebi da imamo gomilu poluigraca pa se kao nesto bahatimo.

Rezultati hrvatske kosarke su uzasni u odnosu na igracki kvalitet, i u ovom trenutku hrvatska kosarka ima par NBA igraca, nekoliko kosarkasa koji su u vrhu Eurolige, nekoliko nadolazecih superstarova, i stvarno ne vidim razlog da se ne nadamo necemu.

Samim tim je i razocarenje rezultatima iz godine u godinu veliko, jer kako rekoh, potencijal imamo.

Da nam je kosarka kao odbojka, nitko nebi o tome ni pisao, logicno. Niti bi se bilo sto ocekivalo... hrvatski navijac ne ocekuje od hrvatske hokejaske reprezentacije medalje na OI, to bi bilo bahacenje i glupiranje.

Tko tu ne vidi razliku, taj je ili glup ili bezobrazan, treceg nema.

Prijatelju, ako se referiraš na moj upis, reci, znaš li tko je najzvučniji košarkaš u tunežana? Mejri koji je otpao iz Reala. Takve reprezentacije se doista ne bismo smjeli bojati (nije ovo rukomet pa da nas izudaraju) i to nije nikakvo podcjenjivanje. A nigdje nisam rekao da imamo najbolje košarkaše, niti je to istina. Ali, dovoljno dobre da ih se ne moramo bojati.

Ovi crtači formacija, pa to je gore nego na OPG temi

Rađa niže pizdariju za pizdarijom.

Dobro ti kažeš koji su kurac očekivali. U Beogradu bi imali samo teoretske šanse, a Francuzi i Kanađani su sigurno jači par od Grka i Talijana, valjda bi bilo dobro da smo završili jedino s Grcima od "normalnih" i to na Filipinima.

Inače zadovoljan sam i nezadovoljan. Prvo jer se opet probudila šansa, kad razmišljaš realno, možemo proći, a kad razmišljaš o onome što se sve dogodilo pitaš se koji kurac ti je netko probudio nadu, OPET