Sezone, sezone....,mislio sam do početka kvalifikacija bolje rečeno

Vidim Antiša u zadnje vrijeme u Barci igra na reprezentativnom nivou, a neki govore da Ante ne pruža iste partije u Barci i u reprezentaciji...

Izgleda da je Roko malo čitao forum pa se ohrabrio. Čini mi se da je taj problem gotovo istim riječima opisao basketas. Samo slučajnost ili ipak ne? 

A da on ponovo pogleda naše zadnje dvije, tri utakmice?

Sad možda i bude.

kako mi na kurac idu ove priče o tokiu, koji jebeni tokio? pa gdje je to? ko živ ko mrtav do tada

to su samo alibi priče da se ništa ne napravi, počeli su kao gobac u rukometu, cilj je London uvodimo gojuna i kopljara, pa je cilj katar, pa rio
i kako koje natjecanje dođe oni pomjeraju cilj i pričaju o pomlađivanju, a francuzi uzimaju zlato

uvijek treba ići sa najboljim što imaš, pa šta bude

ko ti može garantirat da će za tokio bit svi zdravi, da će htjet, ili moć igrat?

Svaki sustav (bilo klub, bilo NT) mora uskladjivat to dvoje. Razvijat potencijale za buduca natjecanja, a biti konkurentan i sada. Ako to bas nikako nije moguce, onda prilagodit rad u mladjim kategorijama da se razvija paralelno s prvim timom i u korist tog prvog tima. Rijetko kad se radi kompletni overhaul, cesce je to ono famozno 'pomladjivanje u hodu'.

E, sad, mi nemamo struku ni za jedno, i za drugo, a kamo li za oboje.

Pink je to jako dobro napisao, zaista se divim teorijama naše struke u zadnje vrijeme da treba podmladiti ekipu i kao cilj je 2020, čuj 2020, a što je sa Europskim, što je sa svjetskim, pa i ovim olimpijskim igrama.
To je vrhunska glupost i za mene čisto traženje alibija u startu kako bi se njihova nesposobnost sakrila i ako išta najžešči po tom pitanju je Ukić i to jebeno je u pravu sa svakom rečenicom.
Samo ako logički promotrimo stvari do te olimpijade mi ćemo kroz ova natjecanja sljedeća odigrati 20-ak službenih utakica, zar zaista netko smatra da će tih 20 utakmica razviti Dragana Bendera u All Star igrača ili pak Hezonju i to 20 utakmica u 4 godine??????? (Hezonja će u sljedeće 4 godine u najboljem slučaju odigrati 336 utakmica za Orlando i oko 25 utakica za Hrvatsku reprezentaciju)
Kako se mi sramotimo sa strukom to je neviđeno, osnovna razlika između klubskog trenera i uprave je u tome što oni mogu govoriti o planu, o kontinuitetu, o vezanju igrača ugovorom, o razvijanju igrača i tako postaviti situaciju da je nekome Orlandu cilj biti napadač titule tamo neke 2020. U takvom sustavu zapravo i dolazi do razvoja igrača kao pojedinca i to je ok i takve teze imaju smisla i u praksi.
S druge strane seniorska reprezentacija MORA u datom momentu imati najbolje igrače i najspremnije, neki mali prostor oko priča o podmlađivanju je da uguraš recimo Bendera i Žižića kao buduće nositelje sada, ovih prvih 10 MORAJU biti najbolji trenutno. Dakle naša sreća je što su u tih 10 trenutno Hezonja, Šarić, Arapović pa i Babić i plus ova dvojica, to je nešto što me čini sretnim.
Situacija se mora tako postaviti sada i sutra i uvijek jer ako Marko Popović bolji od Bašića, a jeste i ako želi igrati i ako je zdrav, on mora da igra, a Bašić ako želi u reprezentaciju to mora zaslužiti kroz sezonu u klubu i približiti se kvalitetom ili prestiči Popovića, kao što će to uraditi Hezonja na svojoj poziciji.
Osnovni zadatak za SELEKTORA nije da unaprijedi pojedinca u 28 dana, što je glupost nego da svakome nađe najbolju poziciju, selektira najbolje igrače, postavi sustav ne prema sebi (Ovo je problem svih naših selektora) nego prema raspoloživom kadru i da povede zdrave igrače i tako sebi stvori šansu za rezultat. Na ovim sustavima do sada je padao apsolutno svaki naš selektor osim Repeše u Sloveniji, jednostano nisu znali svoj KLUPSKI EGO podrediti reprezentaciji.
I upravo zbog toga mi slušamo priče o podmalđivanju, o ciljevima u 2020. komentiraju se potezi igrača, biraju se stručni savjeti, a na kraju da nitko još nije odabrao SELEKTORA. I onda ćemo slušati klasične priče, kako nam nije cilj ova Olimpijada, kako nemamo playa, kako neki ne igraju srcem, kako smo imali lošu sreću s ozljedama, cijeli niz izgovora kako bi se zapravo opravdala samo jedna činjenica : HRVATSKA KOŠARKA je u stručnom i organizacijskom smislu na nivou Kuvajtske valjda, a svi silni stručnjaci ne stanu ni u jedan prst vrhusnkih europskih, da ne govorim svjetskih selektora i tako je još od Radićeve ere, a čitajuči čini mi se da će biti i za vrijeme Šukerove.