Jučer sam razmišljao o istoj stvari i što napisati konstruktivno, a da ne bude prežvakavanje već izrečenog, ili da ne ostane na floskulama.
Ugovorne klauzule, "vezivanje", s obzirom na slobodu fluktuacije ljudi i kapitala u EU bi teško mogle nekoga zaustaviti, prije svega ambiciozne roditelje, ako ocijene da će negdje drugdje njihovo čedo bolje napredovati. I to je ključna riječ. Zadržati primjenom obilate mrkve, a batinu tek tu i tamo koristiti kao korektiv. Moramo - a pod tim mislim na klubove - postati interesantniji roditeljima mladaca koji svoju budućnost vide u vrhunskom sportu, tako da ne požele polakomiti se za novcem obećanjima velikih klubova i onda stagnirati.
Dakle, klubovi poput Cibone, Zadra, Šibenika, Zagreba, Splita, morali bi biti prepoznati kao sredine
stručnog rada, selekcije i promicanja mlade kvalitete. Koliko u tom može postići krovni savez, edukacijom trenera, organiziranjem kampova, toliko je i na klubovima i odluci između instant rezultata (pa i pod cijenu prezaduženosti) ili građenja budućnosti na zdravijim temeljima...Nisam siguran koliko će ukidanje "zaštićenog godišta" pomoći, a s druge strane nije se realizirala ideja o produljenju juniorskog staža na godinu dana. Nisam spomenuo Cedevitu, jer ona (za sada) jedina ima dovoljno novca da se može slobodno opredjeliti hoće li "gurati" mlade ili roster slagati za rezultat. S druge strane, razočavarajući su rezultati kadeta i mlađih kadeta, uza svu infrastrukturu koju imaju. Očito je struka (selekcija, individualni rad) tamo veliki minus, a to ili ne vide ili ih ne zanima.
Ne treba izmišljati toplu vodu, francuzi sjajno rade s mladima, španjolci, srbi su tu u susjedstvu, čitamo i da slovenci imaju dobrih stvari na tom planu. Poslati emisare, službeno ili inkognito i "snimati" i onda inplementirati, uzimajući u obzir specifičnost sredine, mentaliteta, tradicije. Osim toga, zašto ne "vratiti" u dvoranu jednog Slavka Trninića, koji toliko toga može prenijeti na mlade igrače, ali i mlade trenere. Ružno je vidjeti da ga zovu diljem "regije", ali ga u Hrvatskoj baš i nema za vidjeti da prenosi svoje obilato znanje.
I, obavezno šut vratiti kao kategoriju broj 1. Nepojmljivo je da potetni mladići, poput recimo Slavice kao eklatantnog primjera, imaju tijelo za najviše domete, ali prilikom šutiranja pola dvorane okreće pogled. Gdje bi mu bio kraj da stavlja otvorene šuteve.
[uredio Jotojoto - 07. lipnja 2016. u 09:27]