ha..
ja ga bas nisam podnosio (da ne napisem nesto teze)...
Drazena sam npr. "mrzeo" (sportski mrzeo, da ne bude zabune) jer je bio najbolji ...a Acu nisam podnosio jer je bio...nesnosan.....ona face kad slozi...pa avioni posle trice.....ne znam to da opisem...isto kao recimo Njofru Arapovica....kad napravi onu njegovu facu kao "nisam majke mi"....
ima i jedna angedota o Njfori i Drazenu...mozda sam vec pisao o tome, ali eto...
Tamo nekih davnih godina bila je reprezentacija Juge na pripemama u NS...tako se podesilo da su imali trening posle nas klinaca koji smo trenirali rukomet. Naravno, da smo nasdvojica-trojica totalno zaludjenih sportom redovno ostajali da gledamo i te treninge..Elem, zavrsi se trening i svi se pokupe osim Drazena koji je ostao da ubaci svojih "milion" suteva. Kad eto ti ga Arapovic sa jos par igraca i Njofra ce Drazenu > ajmo u opkladu opaliti po 30 trica.
Drazen naravno pristane i ispali 30-28...Stane Franjo iza linije i krene...jedna,druga, treca....dvadesetosma trica bez promasaja....i iskida od smeha....Svi u totalnom soku....Naravno, pogodio je i ostale 2...30-30

Za razliku od njih dvojice koji su mi bili totalno antipaticni, kad govorim o Ciboni...uvek su mi bas cool likovi bili Knego, Miho Nakic, Cutura, Usic

Na snimkama sa današnjeg treninga su i Stojko i Dino. Pitanje za upućene: smiju li i koliko "zaslužnih" imati na klupi kao službene osobe?

Meni je zapravo moment s repkom koji se prilicno urezao u pamcenje onaj triler s Rusima u Barceloni '92 pa finale s Amerima kasnije. A Cibonu sam poceo redovito pratiti (ici redovito na sve tekme) cak iza toga, negdje '95/'96... Za vrijeme Juge kao klinac nisam puno ni pratio sport (OK, nogomet, npr. '90 u Italiji), ali sad mi zapravo fale ti dani slave koje cemo nadam se ponoviti u dogledno vrijeme i s repkom ;)

hocemo li dobiti ovo danas?

Bolje neka bude kao pred prvi seks. Ne znaš ni kako, ni šta, ni zašto, ni gdje treba stavit, al kad staviš jebeš, ne vadiš.



Gorane jes to ti? 

mene je osvojio žuti NLO kad je Sretenović u Zagrebu pogodio tricu sa 8 metara za osvajanje prvenstva. to je bio prijelomni trenutak: s jedne strane Draženova Cibona, a sa druge Kukijeva Jugoplastika. nakon te trice je sve izgledalo moguće. desetak godina nakon toga sam totalno zapustio nogomet i otada pratim jedino košarku, najljepši i najzanimljiviji timski sport. ajmo večeras maznuti Italiju! mi to možemo

Za mene je Dražen jedan jedini, Amen. Nema ništa iza toga. 
Inače intezivno sam  košarku počeo pratiti  '85-'86 godina kad je Cibona osvajala današnju euroligu. Najdraži su mi uz Dražena bili, Čutura i Cvjetićanin.
Za nogomet sam vezan naravno uz Dinamo, ali samo zbog Cibone se znala pustiti suza.
Reprezentaciju pratim od nastajanja, i naravno da se ništa ne propušta, kad se može uživo (naravno ovisi o financijama) ali uz TV i uz net uvijek. Tako i danas.
Sretno našima 

Ko prenosi paraolimpijce?