Glavna slabost naše reprezentacije iz koje izvire hrpa drugih slabosti je nedostatak barem prosječnog(na svjetskom nivou) playa. Svaka čast Roku i Roku, trude se oni i odazivaju na svaki reprezentativni poziv, ali jednostavno nemaju kvalitetu da organiziraju igru na razini potrebnoj u utakmicama sa recimo Italijom, da se ne vraćam na ono nesretno EP i silne blamaže, naša igra je nikakva, to ni pas sa maslom ne bi progutao. Može Aco, Neven, Peras ili bilo tko drugi njima nacrtati na onoj tabli prije, u toku ili poslije utakmice, ali kada je lopta prvih 15-20 sekundi napada u rukama Ukića ili kada Rok mazne tricu u 5 sekundi ili izgubi loptu, što to sve vrijedi?
Onda silovanje košarke 1 na 5 kao posljedica onog prvog. Ok, znam da je vrijeme priprema bilo kratko, nema uigranosti, ali na ovakvoj razini jednostavno ne možeš dobivati utakmice u seriji na čistu silu i neosporni kvalitet Bojana i Darija. Recimo taj Hezonja. Svakome tko je pogledao bar dvije utakmice Orlanda je više nego jasno da u ovom trenutku još uvijek nije u stanju kreirati čiste šuteve na postavljenu obranu. Ali dečko je izvanserijski šuter kojem treba pripremiti poziciju, odigrati akciju, jednostavno prekopirati onih par iz Orlanda i već si dobio drugu soluciju. Pa nije to lansiranje rakete u orbitu. Što se tiče centara trebamo se kolektivno moliti Isusu, Alahu i Višni da se Zubac i(li) Žižić razviju u nešto, jer ne mogu više gledati mekane likove koji igraju kao da im je netko noć prije utakmice izvadio dvije litre krvi. Najvažnija stvar, apsolutni prioritet je naći dobrog playmakera pa makar ga morali plaćati jer bojim se da ćemo bez njega čamiti u prosječnosti još dugi niz godina, bez obzira na moguće svjetske klase koje ćemo imati na drugim pozicijama. I puno veće nacije od naše se snalaze na takve načine tamo gdje su limitirani, zašto mi uvijek moramo glumiti moralne vertikale? Naravno da bi puno bolje bilo stvoriti svoje igrače, ali ne treba onda sve baciti niz rijeku nego pametno odraditi i dovesti riješenje za dugi niz godina.