U ovome je problem. Mi uvijek igramo najbolje samo na neki inat i kad smo podcijenjeni, inače sve megalomaniziramo, preuveličavamo, radimo mitove i napušemo se u sekundi. Nije Planinić unakazio nikoga. Odigrao je odlično, parirao je u napadačkom skoku jakom Bourussisu i još dva NBA igrača, pokazao je da se na njega može računati i da nam na rosteru treba agresivan centar (uz centra finese tipa Tomića, ili Bilana), ali nije nikoga unakazio, izdominirao i ne možemo se osloniti na to da će on biti dovoljan za narednih xy godina, ili čak narednih xy utakmica kada i druge ekipe shvate kakav je igrač. Većini bi on sad kupio mjesto na rosteru do penzije. Treba se stalno dokazivati i zvati najbolje u tom momentu (kao klub s većom bazom igrača), ne zazivati neke senatore kao u nogometu di nam igrači igraju iako su u očajnoj formi i iako su pred 5+ godina prošli svoj vrhunac, a ima i mlađih. Nemojmo stalno biti toliki stereotipi i u svakom sportu raditi jedno te iste jebene greške i biti eugorični nakon svake sitnice. Ova kvalifikacija je izvanredan uspjeh i treba ga gledati kao sjajnu platformu da postavimo košarku na noge za duži period, a ne da se počnemo ponašati kao "pfff, razbili smo Grke i Talijane s Kruškom i Šakićem na rosteru..di nam je kraj?".