Samo nešto kratko na tu temu.

Dakle, srbi su nas dobili 1997, kada su realno bili jači, obranili naslov prvaka Europe, mi sa potpuno pomlađenom reprezentacijom iznenađujuće bili u egalu dosamog kraja.
Potom 2001 u skupini smo lagano legli. Aco je okupio solidnu družinu, koja je možda mogla i do medalje, ali srbi predvođeni Bodirogom i Stojakovićem (EL i NBa zvijezda) jednostavno kvalitativno osjetno jači.
Iduća natjecateljska utakmica i poraz na SP 2010, gdje smo opet odigrali na jednu loptu, iako su i tada realno bili kvalitetniji, a naši na račun velike želje i borbenosti (Tomas) odigrali na gornjoj granici svojih mogućnosti.

To je to od natjecateljskih utakmica. Nije mi do brojanja scorea, nego je objektivna činjenica da su u sva tri slučaja imali više individualne kvalitete, a i bolju struku. Mi na žalost, nakon Draženove pogibije više nismo imali taj kult reprezentacije, zbog čega se ostatak osuo. Dovoljno govori činjenica da je Rađa zadnje veliko natjecanje 1996 odigrao sa 29 godina, Toni sa 28, Komazec sa 26. Onaj Kukijev nastup 1999 (ucijenjen odsluživanjem vojnog roka ne računam).

Sada, hvala Bogu, konačno se rodilo nešto talentiranih momaka sa izraženom radnom etikom i karakternim osobinama, od kojih su dvojica "unutra", a Dario pokazuje sve odlike vođe. Na klupi netko poput Ace da to samo kanalizira i opet bi se mogli radovati (kao početkom 90-tih). Hoće i to značiti da ćemo dobiti srbe u nekoj (eliminacijskoj) utakmici mio je manje važno od toga da budemo dobri i da na pravimo nešto spomena važno. Što se mene tiče, možemo igrati jedni s drugima finala EP-a i tući se za srebro na OI i SP.