Poruka iz Širokog - “Titule: LeBron 0, Mason 2”

Treća utakmica finala bila je svojevrsna “oproštajka” navijača i njihovog apsolutnog idola Chestera Masona
objavljeno danas u 13:23; autor: Igor Marinović



Iako bi bh. prvak želio zadržati fantastičnog playmakera koji je veći dio sezone bio daleko najbolji igrač Širokog, činjenica je da će za MVP-a regularnog dijela sezone NLB lige na ljeto pljuštati ponude.

Široki ga je prije 15 mjeseci dobio “budzašto”, jer ga je pratio glas da je igrač koji ne voli baš trenirati, no 29-godišnjak iz Clevelanda svojim igrama iznenadio je sve u klubu, cjelokupnu javnost, a vjerujemo i mnoge moćnije klubove od Širokog koji će mu na ljeto nuditi “kule i gradove”.

Ni sve grupe na Facebooku koje pozivaju na Masonov ostanak, ni njegovo priznanje da mu “ne bi bilo mrsko ostati” u malom hercegovačkom gradiću, vjerojatno neće biti dovoljne.

Eksplozivni Amerikanac koji svim u važnijim statičkim kategorijama ima prosjeke blizu dvoznamenkastim brojkama još se nije odrekao sna da ponovno zaigra za Cavalierse iz svog rodnog Clevelanda, za koje je odigrao par utakmica u predsezoni 2007. i za koje igra njegov veliki prijatelj Jamario Moon.

Njegovi fanovi u Širokom Brijegu to znaju i zato je bila jako simpatična poruka na jednom transparentu koji istaknuo navijač Širokog, a koja jasno aludira kako MVP NLB lige ima više trofeja od MVP-a NBA lige LeBrona Jamesa. U usporedbe tih trofeja ne pada nam na pamet ulaziti, ali poruka je svejedno simpatična.

koji god europski klub dovede Masona neće pogriješit ,zvijer 

Ode u Španjolsku ili Rusiju. Nije se još odlučio!

 

Obitelj: HKK Široki – 13 trofeja u 13 sezona(FOTO & VIDEO)

ŠIROKI BRIJEG – Kada jedan sportski kolektiv u 13 uzastopnih sezona osvoji isto toliko naslova u domaćima natjecanjima onda nešto takvo zaslužuje svaki respekt. Ako je još riječ o jednom od, globalno gledajući, najatraktivnijih sportova, a taj klub dolazi iz jednog iznimno malog mjesta, e onda je to za svako divljenje. Košarkaška momčad Širokog TT Kabeli zaslužuje i jedno i drugo. I respekt i divljenje.

Piše: Danijel Ivanković

Oni su taj sportski ponos Hercegovine, ta momčad s 13 naslova – 7 naslova prvaka i 6 Kup titula. Oni su nešto poput Partizana u Srbiji ili Cibone u Hrvatskoj u ovim poslijeratnim godinama što se tiče broja osvojenih trofeja, no oni su upravo posebni zbog toga što za razliku od najboljeg kluba Srbije ili Hrvatske ne dolaze iz nekakve metropole, već iz jednog malog mjesta, kako mnogi njihovi protivnici podcjenjivački katkad za njih znaju reći „sa sela“!



Međutim, na žalost takvih ta „Djevojka sa sela“ ih već godinama redovno „dere“ i drži predavanja kao kada kakav profesor s Hardvarda dođe u Zagreb ili pak profa iz Zagreba u Mostar na ovdašnje Sveučilište pa se na neizravan način sprda sa studentima ili pak samim kolegama iz struke, a oni nimalo ili možda tek malo to shvaćaju. Slično tome se sprda Široki sa svojom konkurencijom.

U nekoliko sezona su naslove „otimali“ Bosni koja je konstantno imala financijski skuplju momčad, baš kao što je ove sezone bio slučaj s Dodikovom Igokeom, međutim Širokobriježanima to ne smeta, jer imaju neke odlike kakve se ne mogu kupiti.



Od ljubavi samih klupskih čelnika spram ovog kluba, ljubavi na temeljima koje i cvjeta košarka u Širokom Brijegu, organizacijskih struktura, publike kakvu drugi također mogu samo sanjati, pa općenito prihvaćanja igrača koji s raznih strana dolaze u jednu tako malu sredinu, ali u sve većoj mjeri i rada omladinskog pogona pa jedne sezone u orbitu „ispalite“ Princa, zatim Baraća, sada već Naletilića i Planinića, Milekovića i Ramljaka, uskoro Bilinovca i još jednog Baraća…

I može Dodik platiti jednog Blancharda 25.000 $ mjesečno, Messiea 15.000, a Butlera 10.000, odnosno da ta njihova tri Amerikanca imaju veća mjesečna primanja nego kompletna momčad Širokog, jer u Širokom nitko nije ljubomoran na zvijezde ljutog suparnika što toliko puno koštaju. U ovom klubu na sve to gledaju kao „tuđu butigu“ i zbilja zašto se miješati u nečiju klupsku politiku? Treba brinuti svoje brige, pokušati naći načina za suprotstavljanje i u takvim uvjetima, jer kada imate nešto takvo na umu i pobjede su ljepše i veće. Slađe i draže. Vi svoj posao, protivnik svoj.



Pa nije slučajno što Široki u svim tim većim utakmicama kroz tih 13 godina može skupiti 4.000-5.000 ljudi, a ovaj put smo bili svjedoci i preko 5.000 ljudi. Ono dođete u dvoranu i vidite toliko poznatih lica, pa se pitate – je li itko kući ostao? I uživate u jednoj paklenoj atmosferi koju kreirate skupa sa svojim najbližima, sa svojim prijateljima, poznanicima, ljudima s kojima se gotovo svakodnevno susrećete, viđate na ulici, u crkvi, kod frizera, kafićima…



Ako postoji u ovoj zemlji neki sportski kolektiv za koji se može kazati kako je jedna istinski velika obitelj to je svakako HKK Široki TT Kabeli. Sve brojnija i veća obitelj, a što je zapravo u ovom slučaju možda i najvažnije. Kada pojam obitelji u vremenu sveopće globalizacije, recesije, raznoraznih poroka, nažalost moramo spomenuti i politiku, te dodati političke netrpeljivosti, postaje nekako stran, pa se gubi onaj prirodni, kršćanski, ljudski smisao spominjanja obitelji, Širokobriježani prije svega, a zatim i svi ostali kojima je ovaj klub prirastao srcu, moraju biti sretni i ponosni. Sretni što su dijelom jedne tako uspješne i velike obitelji.



Nama mlađima dovoljno je prisjetiti se priča starijih o košarkaškim počecima u Širokom Brijegu, ono kada je legendarni Stanko Jelčić – Ćanka postavio koševe na betonu ispred Gimnazije prije kojih možda 40 godina, pa vremena kada su tu počele rasti prve generacije košarkaša, priča o tome kako je Josip Kožul sa svojim suigračima sanjao da će jednoga dana ovo mjesto imati dvoranu kakvu zaslužuje, a njihov Široki u jednoj takvoj dvorani igrati svoje utakmice…

Dolaska europske Cibone i Bosne u 80-tima, debija Dražena Petrovića za Cibonu baš u gimnazijskoj dvorani na Brijegu, pa Lige Herceg-Bosne gdje je par sezona čitlučko Brotnjo bivalo iznad Širokog, pa osvajanja prvih bh titula baš u čitlučkoj dvorani budući Široki Brijeg u to vrijeme nije imao adekvatnu dvoranu za najviši rang natjecanja. Korak po korak stižemo do gradnje današnje dvorane na Pecari. Prisjećamo se tih prvih utakmica kada su se mnogi pitali kada će se ponovno uspjeti napuniti toliku dvoranu? A napunili smo je toliko puno puta. Da, naša širokobriješka košarkaška obitelj. Obitelj koja je u ovom slučaju bila kotač zamašnjak, temelj uspjeha.



Uložilo se novaca i novaca, ali svjedoci smo da se ulagalo i u toliko drugih sportskih, političkih, gospodarskih i inih projekata u Hercegovini, pa danas istih takoreći nigdje nema s obzirom da su zapeli o „kamen spoticanja“, a zapeli su ponajprije zbog toga što je na prvom mjestu bio profit a ne ljubav. Ovaj projekt je bio znatno drugačiji od svih ostalih i zato je uspio i puno više nego što je itko i zamisliti mogao. 13 titula u 13 sezona.

A još kada se prisjetimo na kakav su način osvojeni pojedini od tih naslova? Čitluk, Skenderija, Zetra, Žovnica, Pecara… Ili Kup titule u Trebinju, Sarajevu, Aleksandrovcu… Ali nemojte misliti kako će se na ovome stati, da je dosta? Ni slučajno. Ovdje se svaka utakmica na poseban način doživljava, u svakoj se želi pobijediti, pohod na svaku novu titulu novi je izazov, a od ostvarenja cilja, odnosno ispunjenja tog izazova ničeg ljepšeg nema!




JAVNO.ba

tako,čestitke našima na tituili u bih

Jedan od najmanjih (važnijih) gradova u BIH ima tako dobar klub, dobru atmosferu i odličnu dvoranu...
Svaka čast Širokobriježani, stvarno radite odličan posao 

Čestitke Širokom. Jel ima igdje slika navijanja da ne kopam po netu sad?

Evo jedna fotka: