Problem je što su ta "3 nba igrača" iz 1997. petice. I Bender da danas igra ne bi mogao bit 4.

Koliko petica možeš imati na parketu odjednom?

Eto, to je problem.

Da su ta "tri" bili bekovi, ili dva beka i krilo, pričala bi se druga priča.

Zato shvaćam (a i sam sam takav) hype oko generacije 2010/2011 jer je tamo forte baš u bekovima i krilima  a takvih po modernim trendovima možeš imati i po tri na parketu (3 beka+1 krilo pa do 1 bek + 3 krila). Dosta je viditi kako je npr. igrala Finska, da se sad ne uspoređujemo sa osvajačima medalja na euribasketu/OI.

The Curious Case of Dragan Bender.

Teško je tu napraviti nekakvu hladnu analizu, jer njegov slučaj nije crno-bijel. Nitko Draganu nije mogao osporiti unikatni talent, ali hajp oko njega je bio prevelik i jednim dijelom neopravdan. Ja bih rekao da su tadašnji skauti sami sebi mazali oči projektirajući Draganov potencijal kroz prizmu potrage za novim Kristapsom Porzingisom. Latvijac je tada bio vruća roba, tražio se teoretski unicorn. Kupovao se potencijal i ideja igrača, a ne spreman proizvod, a Bender u Maccabiju skoro da nije ni igrao.

Ne treba se tu zavaravati niti tražiti dublje uzroke, Bender je propao zato što mu je igra bila potpuno lišena oštrine i agresivnosti. To je bio njegov najveći problem. S visinom od 216 cm je bježao od kontakta pod košem. Igrao je s pretjeranim respektom prema protivnicima. Izbjegavao je prodore i pretvorio se u promatrača koji stoji u kutu i čeka šut. E, a kada taj ''kutonja'' naposlijetku nije razvio konstantan šut i kada obrane više nisu morale izlaziti na njega, postao je napadački neupotrebljiv. Ćao-bao NBA. Naravno da mu nije pomoglo niti okruženje, jer su tada Sunsi bili najdisfunkcionalnija franšiza lige. Kako god, prilika je imao sijaset , u usporedbi sa Hezonjom u Orlandu (Oladipo, T. Harris, Fournier, A. Gordion) , njemu je bio prostor u potpunosti otvoren. Premekan košarkaš, mentalno i voljno slab. Na kraju ga je i tijelo izdalo.

Sa odmakom (general poslije bitke), rekao bih da smo ga svi skupa ozbiljno precjenjivali.

Hezonja si je isto dosta sam sebi kriv, no u njegovom slučaju se može reći da nije imao ni sreće, jednostavno se u datom trenutku i u datom mjestu stvari nisu posložile. Kod njega je bila drugačija kombinacija loših okolnosti - od nesklada između njegovoh mentalnog sklopa i košarkaškog IQ-a do specifičnih uloga koje su mu u datom vremenu namijenjene. Za njega nije bilo kontinuiteta ni jasnog plana što se od njega želi napraviti. I tu se on potpuno pogubio.

Poanta je da je za Hezonju možda moglo biti drugačije, so obzirom da je Mario igrač LeBronovskog radnog etosa i fanatičnog samopouzdanja. Za Bendera nije moglo biti drugačije, jer je jednostavno bio tratinčica.

Lionel, sve se slažem ali, mislim kako je Bender, ipak, više bio tratinčica fizički, nego psihički, a to mu je, onda, utjecalo na psihu.

Kao mlad je "ulazio u kost" protiv sebi ravnih ili jačih, a onda, desila se bratova ozlijeda koja je bratu, praktički odmah, prekinula kaijeru. Kako je i sam oslijećao slične tegobe, a u konačnici, i sam doživio slične (samo blaže) ozlijede, doticaj s fizikalnošću NBA uništio mu je svu stečenu "hrabrost".

Možda je to bilo opravdano, jer je ovako "odradio" nekoliko godina u NBA-u te sebi i obitelji pribavio materijalnu sigurnost. A onda je i sam postao "poluinvalid", što je potvrdilo ispravnost njegove, prije opisane, mentalne odluke.

Geni su, nažalost, bili takvi geni.

Bender bi se vratio u NBA, ja tvrdim da bi on izdominirao Euroligu i ono što je on pokazivao u Španjolskoj tih par mjeseci je bilo svega, od napadanja koša ulazima, blokade...Bilo ga je svugdje na terenu, vodeći strijelac lige u debitantskoj sezoni i onda te dvije teške ozljede.

Kako kaže Fabjan, genetika i to je to...

Šteta, po meni bi on imao još veći povratak od Hezonje, kao da je opustio ručnu i razjačao tijelo. U čitavoj NBA ligi nije bilo tako visoko lateralno pokretljivog igrača, u igri gdje se pokriva prostor uz masu koju je dobivao bi postao obrambena zvijer. Šteta....

Kad smo već kod propalih talenata i onih na dobrom putu da propadnu, kako objasniti Z. Ivišića?...Po meni najveći misterij HR košarke, još jedan novi Porzingis, a 3 sezone skuplja mrvice u NCAA...

Uglavnom ide stopama Dragana Bendera. 

Nekad naletima na YouTubeu highligtse i kliknem, vidim tip od 218cm zalijepi blokadu i odmah u punom trku iz kontre brutalno zakuca, pa pogodi tricu sa 8 metara i digne dvoranu na noge, onda pogledam statistiku i vidim da mu je to praktički cijeli učinak na utakmici, tipa za 19 minuta 5p 2s 1b...

E, Zvonimir je ono što je Lionel napisao za Bendera, tanka psiha. On se košarke još uvijek samo igra (u 23-oj godini) i ne želi ulaziti u kontakt s jačim: "dečkima" a kamoli "momčinama".