Ajde ne drobi gluposti. Nitko nije usporedio Marija sa Draženom,već usporedio okolnosti u kojima su igrali svoje prve sezone. Jest da pojedinci znaju pretjerati, ali puno više me iritira ovo tvoje prosipanje mudrosti. Svi su čekali tebe 800 stranica da im otvoriš oči.
P.S. Jest da Joto, Joke i ostali znaju ponekad možda i previše branit Marija, ali reći da je Satko objektivan može samo slijepac. Pa njegovih 90% komentara na forumu je kritički osvrt na Mariovu igru

Možemo usporedbu sa Darijom -  okolnostima?

Nakon nikakve sezone u KK Zagrebu, sjajnog nastupa na U18 i arbitraže FIBA-e, zaigrao za Cibonu tek u prosincu 2012. Prvu utakmicu protiv Cedevite odigrao na svježinu i želju, all-rounderski i nagovijestio ono što se od njega očekivalo. Međutim, tada dolazi pad, nemogućnost pogađanja šuteva iz igre i slobodnjaka. Sam je govorio da trenira "kao konj" ali da šutevi jednostavno ne ulaze i da osjeća kao da udara glavom u zid. Ipak se do kraja sezone stablizirao, iako ga je Nicević svojim ubačajem za 2 spasio od etikete gubitnika u završnici kupa (zbog uzastopnih promašaja slobodnih bacanja kada se lomila utakmica). Na kraju proglašen za MVP završnice prvenstva, iako su neki možda bili i bolji od njega, ali je to očito bilo ulaganje u njegovu budućnost.

Iduća sezona donosi Spahiju na klupi, nominalno jak roster i - nikakav rezultat. Odlaskom Spahije i trojice startera, mladi trenerski dvojac je povjerio momčad njemu i omalenom ameru, te su kreirali rijetko viđeni pohod na FF i osvajanje naslova u beogradskoj Areni. Dario je igrao kao istinski pobjednik i vođa.

Dolazak u Efes ga u načelu gura u poziciju statera, no, kako je i sam potvrdio, Milko Bjelica ga školovao na treninzima. U odsutnosti ozlijeđenog Krstića preuzima poveći teret na svoja pleća, igrajući i pod košem i dobiva (više-manje zaslužen) naslov MVP mjeseca u EL. Nebrojeno puta nas je neugodno iznenadio svojim ulazima sa posrtanjem i "skupljanjem" blokada, nekonzistentnim šutem, i vraćanju "starim navikama" (izvijanju tijela, niski luk) u šutu, te se već raspredalo o tome kako nema kontrolu tijela, kako se tu ne da previše popraviti, da je ovo ipak razina košarke više. Ludilo se na Dudu, koji ga je znao ostavljati na klupi u završnicama nekih utakmica u kojima je briljirao, pa su utakmice gubili (Dudi na dušu što je uistinu htio time postići, ili je umor bio u pitanju).

Ipak, tijekom ove sezone, nakon vrlo lošeg nastupa na EP, Dario, navodno zaslugom američkog trenera, na terenu izgleda sve bolje, kreće se sve bolje, sve bolje mehanike i postotaka šuta za tri i (dugih) dva, a u obrani postaje tata-mata gotovo za sve pozicije.

Naravno, svaki čovjek je individua za sebe, pa tako i košarkaški, ali ne mogu se oteti dojmu da se neke stvari mogu nazrijeti i kod Marija. Istina, on je krenuo drugačijim košarkaškim putem, i umjesto ulaska u seniorsku košarku na nižoj razini, odabrao veliki europski klub, koji k tome baš i nema reputaciju razvijanja mladih igrača. Da ne ponavljamo što se sve zbivalo pod vodstvom Paquala, izašao je na draft pod popriličnom pompom, draftan kao 5 (rijetko visoki pick europljana na vanjskim pozicijama) i nakon toga odigrao dvije utakmice SL gdje je pokazao bljeskove svojih mogućnosti - u prvoj trica za pobjedu, u drugoj brutalno zakucavanje kroz srce reketa. Doimalo se da samo komentator treba uzviknuti "Zvijezda je rođena!" Eto, i jedan Reggie Miller se vrlo pohvalno izrazio o njemu. Nakon EP koje je bilo za zaborav, u predsezoni odigrao vrlo solidno, opet ponudio neke poteze za pamćenje, poput aley-oop dodavanja Gordonu o parket.

Sezona je bila turbulentna, od seljenja po pozicijama, gdje je malo igrao i playa, pa u dvjema fazama startao i to su u načelu bile utakmice u kojima je ostavio traga -  bilo da je imao ovlast igre s loptom, bilo da je bio na parketu od početka. U utakmicama u kojima nije startao je oscilirao od slabog do dobrog.

Kritika je poželjna, samo može biti kontruktivna i voditi ka napretku, a može biti i destruktivna, a služi najčešće da bi se kritičar ispuhao ili "liječio" neke frustracije, pa tako glazbeni kritičari što nisu uspjeli kao glazbenici, a forumski kritičari valjda što nisu uspjeli kao košarkaši, a netko - gle - ima mogućnost postati velikim košarkašem i zato ga valja "ubiti u pojam".

Ako se gleda isključivo suhoparna statistika Hezonje, a potpuno zanemare okolnosti, od tretmana trenera, "ganjanja PO", od suigrača koji se "bore za ugovor", eye test će reći da je ostvario napredak kako u kontroli lopte u tranziciji i napadu na postavljenu obranu, u obrani (gdje i dalje ima probleme u bloku), a i u raznovrsnosti u napadu (zadnje vrijeme često ide i na ulaze, vidimo turnaround šuteve), uvijek nastoji dobro "muvati" loptu ka suigračima, naspram uglavnom perimetru orijentirane igre u početku sezone.

Uglavnom kako sezona odmiče, uz prisutne oscilacije, koje valjda ne bi trebale biti neshvatljive za rookija (pogotovo onog koji nije došao u NBA kao formirani igrač), on po mom skromnom sudu ipak postaje bolji igrač. Ipak tek su mu 21 (košarkaški de facto 20 zbog preležane sezone i to zbog mononukleoze, zbog kojih je nemali broj spotaša prekinuo aktivne karijere) i budućnost je pred njim. Na njemu je da nastavi raditi (žao mi je onih koji ne vide ili ne žele vidjeti plodove tog rada), a nagrada će prije ili kasnije stići.

Rezime je da, iako karijere Marija i Darija nisu išle istim putem, odlazak u ligu gdje se igra viša razina košarke neizostavno uključuje početne probleme adaptacije na brzinu, intenzitet, suigrače, trenera i njegove zamisli. Možemo pokušati zamisliti što bi bilo da je SS gurnuo Marija u poziciju startera i istrpio njegovu rookie sezonu. PO ne bi vjerojatno dostigli, kao što ionako nisu, ali bi mladi igrač imao kudikamo više prilike iskoračiti na višoj razini košarke. To ne pišem iz puke želje, nego na temelju onoga što je pokazao kada je igrao s ovlastima kreiranja (faza "playa") i kao starter.

P.s. Sinoć sam malo surfao i na stranci Jutanjeg pogledao članak o onih TOP 5 akcija u koje je uvršten i Mario. U komentarima jedan prigovara "što nije išao na kucanje kad je obrambeni igrač već pao na parket" (iako pogledavši snimku možete vidjeti da u tom trenutku drugi obrambeni stoji gotovo unutar onog polukruga u reketu, a Hezonja debelo izvan reketa i uzimanje čistog šuta sa poluodstojanja za jednog šutera po vokaciji ima kudikamo više rezona), a drugi odgovara "nije čudo kad je robot". Takvih slijepih i zlonamjernih komentara ima i ovdje i to nije kritika, a ne mogu se oteti dojmu da je netko od autora tih komentara i ovdje.

Mi smo izgleda prvaci svijeta u uzdizanju javnih ličnosti (sportaša, glumaca, glazbenika, političara) na pijedestal obožavanja, ali s druge strane  u još strastvenijem rušenju s tog istog pijedestala, pljuvanju i gaženju, čim se ne ispune naša očekivanja.  To me ne čudi, ali su me iznenadili zaključci Franje ("hodajući turnover", "nije ostvario napredak od početka sezone"), koji se nije javljao često, ali kada je to činio, to je bilo vrlo odmjereno, objektivno i iz njegovog pisanja se moglo dosta i naučiti.

P.p.s.

Je li to samo moj dojam, ili je Mario zaigrao osjetno bolje (protiv Bostona, Oklahome, Atlante, Spursa) nakon što je doznao da je izabran za all-star utakmicu? Samo slučajnost ili je mladog igrača u novoj sredini takvo priznanje - (vjerojatno) više potencijala, nego stvarne trenutne kvalitete - podigla u samopouzdanju. Ako nije, vrlo neobična podudarnost.

Okolnosti nisu ni slične iz jednostavnog razloga.Dražen je odlaskom u Ameriku u Portland bio u opasnosti devalvacije vrhunskih sportskih rezulta postignutih  u amaterskoj košarci.Hezonja je na samom početku.Isto  im je samo to  što  im treneri Adelman i Skiles ne vjeruju.To što sam novi na forumu me ne priječi kazati ono što mislim.

Znači po tebi je sve ovo što se igra u Europi amaterska košarka?

Nemoj doslovno prevoditi američke tekstove. Oni kažu da dolaskom u NBA postaješ profesionalac iz razloga što veći dio igrača dolazi iz NCAA koji je amaterski sustav natjecanja.

Sličnost postoji utoliko što je jedan veliki igrač u europskim i "amaterskim" okvirima, došavši među "profesionalce" shvatio da se mora jako potruditi ne bi li zavrijedio povjerenje suigrača, trenera, a kamoli se to onda odnosi na nekoga tko iz Europe nije ni došao kao formirani igrač, nego potencijal (jer je taj jaz za njega još veći) 

Dakle, problem prilagodbe košarci na višoj razini. Ako je vjerovati Skilesu, one ne dvoji u Mariove sposobnosti u napadu, nego u obrani. Navodno ga je odlučio školovati na teži način, navodno je to i Mariju jasno i on je to prihvatio, a ostaje za vidjeti koliko su to puste priče, a koliko istina.

Ovo podcrtano?

Kao da je malo to što ti trener "ne vjeruje"?

Ne,onda kada je Dražen draftiran u Evropi se  košarka nazivala tako a  NBA ligu se nazivalo profesionalnom ligom ili profesionalnom košarkom.

Gore sam ti napisao koji je razlog tome.

Tako su je nazivali Ameri pa su i naši počeli to koristiti, ali europska košarka je i u to vrijeme, kao i danas, bila profesionalna. Da nije bilo tako igrači bi trenirali 2 puta tjedno navečer nakon što odrade 8 sati na dnevnom poslu.

Javio se čovjek koji je u desetak godina na forumu imao isto toliko postova pa se odlučio vratiti samo da bi mogao trolati na Hezonjinoj temi. Isti čovjek koji ostaje budan do 4 ujutro da bi mogao pljuvati po dečku jer mu jedino to stvara zadovoljstvo u životu. Slobodno pogledaj moje komentare od početku sezone sve do sada pa vidi tko je bio u pravu i tko je ispao objektivan. Ispričavam se što te ometam u trolanju,sram me bilo. Samo se nastavi žaliti,kmečanje takvih poput tebe je melem za moje uši.

P.S. Nitko ovdje nije usporedio kvalitetu Dražena i Hezonje nego je par puta naglašeno da je takav vrhunski igrač koji je u NBA već došao izgrađen imao jako puno problema na početku,a kako onda ne bi jedan Hezonja. Ne znam da li neki namjerno koriste Draženovo ime da bi trolali ili nisu u stanju pročitati dvije rečenice s razumijevanjem. U svakom slučaju,tužna priča.