Košarka je timski sport u kojem na prvome mjestu mora biti ekipa. Ona je ta koja dobiva ili gubi utakmice.

Usprkos svojim nedostacima, meni se Hezonja čini kao jedan od rijetkih u Magicu koji to razumije.

Kako redovito igram mali nogomet, 5 na 5, često se poistovjetim sa košarkaškim ekipama o kojima se ovdje priča. Naime, ja sam igrač sa velikim plućima, i smislom za igru, te osjećajem za dodavanje. I kad na termin igra 2-3 "moja" s kojima igram već godinama i koji znaju te moje kvalitete onda problema nema. Onda sam ja "iskorišten", a rezultat je obično u našu korist, mada mene za rezultat najmanje briga, bitno da smo mi živi i zdravi i da se popije piće poslije. Međutim, dobili ili izgubili, drago mi je kad "se igra", kad ne moram trčati sto puta gore dolje, a netko me uporno ignorira i ne da mi loptu. Baš večeras, igrao 4 na 4, a da nisam znao apsolutno nikoga, i već poslije 10 minuta bilo mi je jasno tko ne zna, a pri rezultatu 5:10 da mi jedino nešto možemo napraviti ukoliko ja budem igrao zadnjega, kao neki igrač-vratar koji jedini može organizirat igru da to nešto sliči. I okrenemo na 13:11, a završilo je 13:13. Mojima je bio osmjeh na licu zato jer su "osjetili" uspjeh, osjetili su da vrijede.

U Magicu takav igrač ne postoji. Onaj koji će učiniti suigrače boljima... Nema ga. A problem je i uvjerit ostale na terenu s tobom da si ti "taj". Koliko samo problema uvjeriti suigrače da dodati unatrag nije zločin... Pogotovo u situaciji gdje imamo višak... Ali to je, opet, specifično za mali nogomet, košarka ima neke svoje zakonitosti u tom pogledu, međutim, za stvoriti igru neosporno je potreban organizator, a Hezonjine kvalitete bi zasigurno više došle do izražaja uz igrača koji misli na sve ostale suigrače, a ne samo na, eventualno, jednoga.

U tako posloženim uvjetima, wannabe-realizator kao Hezonja sigurno nije veći problem od wannabe-organizatora. Štoviše, Hezonja je jedan od rijetkih kojega hvale radi organizacije. Nisam puno gledao Hezonju ove sezone, ali nitko me ne može uvjeriti da on nema mota za košarkaša na ovoj razini.

Što učiniti da se ne padne u apatiju, u bezvoljnost? Manje-više svi na forumu ste se našli u sličnoj situaciji, kada vam ekipa ne paše, i kada vam ne vjeruje... Moj savjet vam je, da kao i u životu, shvatite da niste ovdje kako bi promijenili svijet, već ste na ovom svijetu kako bi ga voljeli. U Hezonjinom "slučaju Magic" bi to mogli prevesti - Mario igraj playa kad već nitko drugi neće/ne može/ne zna.

Devin Booker ilti "superstar written allover him" kako su ga nazvali za vrijeme Lakers-Suns utakmice je danas imao šut
6-26(!).

Da mi je vidjet neku alternativnu realnost gdje Booker završava u Tragicu, a Mario u Sunsima ...

Pa Booker tako igra tako otakad je došao u ligu. Zato ja njega uopće ne gledam kao neku novu veliku zvijezdu, barem dok ga ne vidim u nekom ozbiljnijem kontekstu. Ovo što on radi je čisto nabijanje brojki. Odigrat će on jednu od dvadeset utakmica briljantno, barem u pola od ostalih 19 će njegovo forsiranje koštati ekipu. Da ne kažem, kako on često ulazi u utakmicu katastrofalno i tek kad se protivnik odvoji na +30 on počne zabijati svoju kvotu koševa, u utakmici koja je daleko od neke ozbiljne natjecateljske.

Hield je u NO bio igrač manje, danas je u Sacramentu igrač od 15 poena po utakmici. Uglavnom, kontekst je jako bitan, a ovdje se on često zanemaruje. Daleko od toga da Hezonja igra dobro, ali opet ne može mi netko, tko želi biti objektivan u moru subjektivnih, reći da je Hezonja daleko najveća greška Orlanda, a Booker sljedeća velika zvijezda iako igra u ekipi od 20 pobjeda po sezoni(ista ta ekipa bi imala 20 pobjeda po sezoni i bez Bookera).

Jel se nešto dogodilo sa Mariom pa svaki dan jedna stranica?
Nedaj bože da nije upa u čatrnju pa ga izio džudžan?
Zovi te itnu pomoč i za vas i za njega.

To da su Bookerove brojke zbog konteksta u kojem se neobavezna igra Sunsa uglavnom vrti preko bekova lagano napumpane je više nego jasno.
Svejedeno radi se o igraču koji koji postiže 21 koš uz 43% šuta igrajući kao prva/druga opcija svoje momčadi kojeg u pravilu čuvaju najbolji protivnički perimetar obrambeni igrači i koji je ove sezone deset puta postizao preko 30 koševa, Sunsi su na 4-6 omjeru u tih 10 utakmica.
Uz to on sebi kreira skoro 60% šuteva, jer je eto u stanju spustiti loptu na pod a da se ne spotakne.

Ove paralele sa Hezonjom kojima se implicira da je jedina razlika između njihova učinka okruženje i sloboda u igri su smiješne.

Booker bi u ovoj momčadi Magica bio u najgorem slučaju na učinku kao Fournier što je par svjetlosnih godina udaljeno od ovoga što Hezonja prezentira.

Vrtimo se u krug, ali Booker bi u Orlandu imao 5 šuteva, pa kada bi fulao 4 bi završio na klupi. Drugi put bi imao 4 šuta, pa 3, itd. Sve dok ne bi propuštati otvorene šuteve kako bi dodao Fournieru ili DJu. 

To je ono što mislimo da fali Hezonji. Sloboda da pogriješi na terenu. Orlando je šizofrena ekipa koja sumanuto želi u playoff iako šansi za playoff nemaju, pa si time štete jer ne mogu dobiti dobar pick za poboljšanje rostera u buducim godinama, a isto tako ne dozvoljavaju dovoljnu slobodu svom 5tom picku. 

Ne treba zaboraviti kako je Gordon prošle godine bio u sličnom položaju kao Hezonja, igrao je puno manje nego što je mogao.

U momčadi Magica fali igrača koji mogu driblati i kreirati si šut tako da bi Booker sigurno dobivao 30+ minuta. Zato su i potpisali Greena, koliko god on na kraju ispao bijedan pokušaj, uzrok njegov potpisa je upravo nedostatak igrača koji može probiti svog čuvara.

Hezonji ne treba sloboda da pogriješi(a itekako griješi s obzirom na 37% šuta, odnos asistencija i izgubljenih lopti i kriminalnu off the ball obranu) na terenu da bi postao bolji igrač već da nauči driblati i/ili razlikovati dobar od lošeg šuta.
Prvi korak bi definitvno bio popravljanje položaja tijela, kad se kreće onako uspravno i ukrućeno prelalagano je obrambenom igraču pročitati kretnju.

Nije to tako jednodimenzionalno. Jest da mora poraditi na vještini i to žestoko, no i stavka samopouzdanja, a ona dolazi sa pitanjem uloge, je jako bitna za mladog igrača. Nedavno je protiv Wizardsa imao najbolji ulazak u utakmicu, bio produktivan i na kraju završi sa 17 minuta. Po običaju, zapravo Vogelovim šabloniziranim rotacijama, drugi ulazak nakon 100 godina, kad se već ohladio. Jasno, to je bila jedna utakmica u moru slabijih, ali je pokazatelj kako se nalazi u sredini koja ne zna/ne želi prepoznati trenutak koji je za njega mogao značiti prekretnicu.

Nije tu samo on u pitanju, nego i razriješavanje pitanja je li on jedan od cornerstone igrača za građenje budućnosti franšize ili nije. Ali, eto, možda baš iduća sezona bude njegova.