Pogledao utakmicu polufinala između Hrvatske-Australije(Dante Exum, Ben Simmons) na svjetskom u17 2012 i prvi poraz naše momčadi nakon preko 20-ak utakmica jer na u16 nisu imali poraz, a sve pripremne su uvijek dobili. Uglavnom ovo je pretposljednji nastup Heza za mlađe kategorije i ovdje je nastupao kao još aktualni član kk Zagreba. Prije ovoga je odigrao juniorsku završnicu gdje su izgubili od Cedevite, ali je također još prije toga imao mononukleozu i pauzirao praktički pola godine.
E sad Hezonja je na turniru bio drugi strijelac sa 20,8 poena po tekmi dok je u ovoj utakmici zabio njih 28 (trica 4-14,
6/6 slobodna). Pošto je video isprekidan i skačen na nekih 40 minuta ne vide se svi poeni, međutim njih 13 iz igre kao i dobar dio naših napada. Njegovi svi nedostatci su već bili vidljivi ovdje samo ih nitko nije primjetio od spektakularnih zakucavanja, blokada i trica sa 9 metara. Imao je jednu sjajnu blokadu i fenomenalno zakucavanje kao i coast to coast polaganje kada obrana nije bila postavljena. Međutim kada su Australci bili na svojim pozicijama nisam ga ni jednom vidio kako je uzeo loptu i išao na prodor za polaganje. Sjajno je dodavao sa perimetra baš onako Šarićevski je nalazio slobodne igrače unutar reketa, no kažem čim je Australac bio ispred njega tražio je slobodnog igrača najčešće Marinellija i Bošnjaka koji su recimo napadali obruč. Ovo se pogotovo vidjelo pri kraju utakmice kada smo lovili rezultat i kada su Australci radili presing. Nije uzeo loptu i krenuo na koš ili barem iznudio slobodna u kontaktu već je tražio slobodnog igrača pa smo skoro izgubili loptu te se odmah otvarao kako bi šutnuo za tri poena.
Drugim riječima sve je bilo isto prije Barcelone, Pasquala i Orlanda te njihovih trenera...U Europi je imao daleko nadmoćne fizikalije, zabijao zakucavanjima iz kontri i šut koji je podigao na jednu višu razinu na ipak dosta manjem terenu u Europi. U NBA ligi je teren veći i samim time trica je udaljenija dok su igrači brži i imaju duže ruke pa je zbog toga mijenjao mehaniku jer nije mogao u prodor što su mnogi znali pa su mu lakše pokrivali šut. Da bi to riješio morao je imati brži izbačaj, a to je rezultriralo sa puno promašaja u trenutcima kada je Orlando planirao doigravanja i to ga je koštalo minuta.
Pretpostavljam da je dobar dio toga i što je u Zagrebu napade organizirao Šarić ili eventualno Mavra dok se Hezonjina igra svodila na zakucavanja i trice, u drugom slučaju bi ga Šarić našao pod košem za lagano polaganje. On je definitivno pokazivao velik talent u šutu, pregledu igre, blokadama međutim bez igre sa loptom i mogućnosti da napadne obruč si je sveo igru samo na šut te je postao o njemu preovisan. Tako u NBA ligi se ne može igrati, a to je rezultiralo udarcem na psihu i strahom od izgubljenih lopti te od novih promašaja.
[uredio ARIZIN - 07. kolovoza 2017. u 09:22]