Potaknut strogim mišljenjem prema Mariju i da karikiram - nema on šta pričati dok se ne dokaže na terenu, moram reći slijedeće:
Mario je lijepo, dobro, inteligentno i elokventno dijete koje nastoji ljudima udovoljiti na taj način da ih ponekad zabavi. U NBA gdje su na puno višem nivou (znaju šire i dalje gledati) znaju to cijeniti. Pored njegovih igračkih kvaliteta oni znaju cijenjiti i te njegove ljudske osobine. Ne treba se bojati da će on zastraniti, on je pod brižnim očima svojih roditelja. Ne smije se smetnuti sa uma da je on i dijete koje ima tek 20 godina. Neka uživa, neka se igra košarke. Ne bojim se da on neće napredovati, previše je on usredočen na košarku. Koliko mi je on drag, samo ću reći - svatko bi ga mogao poželjeti kao sina ili zeta.
Poslije dodano: volio bih da u našim klubovima razmišljaju samo 30% kao u Marijevom novom klubu. U Orlandu su prepoznali što će Mario značiti za odgoj mladih i kako će ga stariji gledatelji prihvatiti. Mario je naše dijete ali će biti njihov uzor i zadovoljstvo i kada ga neće ići oni će ga tako dignuti da će ljetjeti terenom. Hvala Orlandu što je prepoznao naš sportski i ljudski produkt koji će sebe, obitelj i svoj narod prezentirati u najboljem svjetlu.
I još nešto; zašto pisati samo ono što je direkno vezano samo za teren? Ugledajmo se na ove preko "bare", oni vide puno širu sliku.