Ljudi moji možda najveći primjer ljudine i pravog košarkaša je Krešimir Ćosić koji je mogao ostvariti veliku nba karijeru imao je doslovno sve i ono najvažnije bio je na sveučilištu te prvi draftirani Europljanin i mogao je krenuti tim putem bez ikakvih problema...Međutim čovjek je odabrao svoj grad -Zadar , drugi velikan je Galis čovjek koji je rođen u SAD-u , svoju sveučilišnu karijeru proveo u SAD-u sa fenomenalnim brojkama pogotovo zadnju sezonu da bi onda cijeli svoj sportski vijek proveo igrajući i braneći boje Grčke , a da je imao šanse u NBA najbolje govori izjava po meni najvećeg po većini među najvećima genijalcima koji su vodili ovaj sport legendarnog Reda koji je izjavio da mu je najveća pogreška ikada ne dovođenje toga legenedarnog igrača u Boston.Treći nam je svima poznati Sabonis koji je zaigrao u najjačoj ligi Svijeta tek sa 31 godini iako je izabran 86 sa 22 godine također mu je igra za vlasitit domovinu bila važnija od tamo neke lige koja teži profitu nego košarci.Sport je postao biznis i svi to odavno znamo , NBA liga je najbolji primjer toga , slava,bogatsvo , popularnost , velik broj reklama od kojih možeš postati samo gluplji i navijaća kojima je vrhunac navijanja defence uz poneko ushićenje na spektakularno zakucavanje.Međutim ono najvažnije po meni što vaki čovjek može dobiti je poštovanje , a njega ne dobivaš samo odličnim igrama nego borbenošću i zalaganjem sve ono što su gospoda gore nabrojena učinila .Novac ne može kupiti ono što je Šarić napravio kada je sam povukao Cibonu i osvojio ABA ligu , novac ne može kupiti ono što su naši u19 irgači napraivli na svjetskom i žarom kojim su igrali protiv Amera niti bilo kakvo zakucavanje Hezonje ili nekog u nba ligi može nadmašiti uspijeh sa našom reprezentacijom.Naravno da ću biti ponosan na njihove odlične nastupe i igre u toj ligi , ali bez reprezentacije jednostavno gubi poštovanje i onaj dio ponosa kao kada igra za nju.