Taman sinoć upalim laptop da se definitivno odjavim kad u sanđučiću pronađoh dvije poruke  podrške dragih prijatelja. Tada odlučih da ne bacim koplje u trnje nego da se pokušam izboriti za malo prosvjetiteljstva.
Dakle, da budem malo sarkastičan, samo ti je falilo da još na kraju svog posta okačiš Internacionalu.
Bio sam ja između dvadesete i tridesete kao ti. Internacionnalista od glave do pete. Kao student sam svako ljeto provodio na studijskom putavanju Europom a na Jadranu se družio sa dragim ljudima iz Beograda. U posebnoj uspomeni su mi ostale neke beograđanke kojima sam bio čak i više nego drag. Onda me je lupio život i čao moji ideali. I ja bih volio kao ti ispod Ray Ban naočala i rukama u džepu te gromoglasnom pjesmom propješačiti zapadnobalkanske visoravni. Međutim, tamo negdje na istoku iza stotinu planina imali su drug plan. Začas su našli sugovornike (bolje reći pajdaše) sa ove strane. Tada sam prvi put tresnuo sa velike visine na stražnjicu. Kasnije sam taj nezaboravni doživljaj proživio u ratu, pretvorbi, privatizaciji i burzi. A sve je u životu uzročno-posljedična veza.
Tako ti ovaj svijet promatraš kroz svoje američke Ray Ban naočale a ja kroz ribu na gradelama koja je ispečena u staroj obiteljskoj kužini. Poslije toga ću popiti žmul vina iz bukare te sa prijateljima zapjevati bilo što. Uz to, tko je prošao solidno obrazovanje u Engleskoj, SAD-u, Italiji, Francusko ili Njemačkoj zna tko je bio Baton i što je on personificirao. On je u povijesti bio zapamčen da se je prije 2.000 godina zajedno sa svojim sunarodnjacima sa cijelog zapadnobalkanskog prostora suprostavio  ondašnjoj globalizaciji. Prevedeno na nivo obrazovanja prosječnog građana: lokalni borac Baton protiv američkog tipa globalizma koji je personificiran u anglosaksonskom AceRimmer-u. 
U zadnjih nekoliko dana nastupio sam kao razbješnjeli lički medo. U bijesu, nikoga nisam štedio ni sebe ni druge.To moje psihičko stanje je rezultat prvog, drugog pa trečeg otkaza i to koga - naših košarkaških nadanja koje se tu na forumu čeka drugi niz godina. Ni na to nisam pukao, nego na riječi dvoje ponajvažnijih forumaša da se definitivno povlače sa foruma. Što ja imam reći kada više njih ne bude? Njih dvojica su uz još pet-šest ostalih kičma ovog foruma. Kada njih ne bude bilo, hoćeš li ti ili ja dolaziti na ova forum? Teško. Zato te pitam, moj internacionalisto, što si im poručio? Što odlučio?
Internacionalizam se iskazuje kroz bezrezevnu podršku tim forumašima koji su hodajuće legende a ne mladelačkim gledanjem kroz Ray Ban naočale i to onako, površno, sa strane i sa visoka. Kao da si se upravo pojavio iz američkog propagandnog filma Top Gun.
Moj nacionalizam se pronalazi u drniškom pršutu, slavonsko kulenu, dalmatinskom i istarskom maslinovom ulju,   češnjaku iz Bukovice, ličkom i paškom siru i td. A moj internacionalizam je sadržan u pronalaženju, među policama, srpski kajmak i šljivovica, livanjski sir, makedonska paprika i vino, bosanski  rahatluk. Moj nacionalizam nećeš pronaći u crtanju nekih karata iz davne prošlosti niti u idolpoklonstvu izraženog prema nekim političkim čelnicima.

Tema je košarka, razlozi nastupanja-nenastupanja i odnos prema neki vrijednostima koje su se iskristalizirale kroz prethodne milenije. Smatrao sam da ovo mora biti napisano da bi barem trunčice shvatili o čemu je tu riječ.