O.k., Gentile ga nije razbio i to je svakako napredak. U tih ogromnih gotovo 7 minuta, uspio je ne ispadati iz obrane i to je napredak. Ako gledamo prošlu godinu, uobičajeni scenario je bio s Mariom na tribinama. Sada, što zbog politike kluba (?), što zbog ozlijeda prvotimaca, on je u rosteru i ima minutažu, kakvu-takvu.
Ali, kada se pogleda Mariov govor tijela, njegova zbunjenost, pomanjakanje fokusa u igri s loptom, doima se poput nekoga tko se slučajno našao na terenu i kada konačno dobije loptu (a izgleda da baš i nema nekih akcija za njega, kak ti ga je perspektiva kluba

), ne zna što bi s njom.
Kad se sjetim da se pred neko vrijeme pisalo kako je njegov put ispravniji od Darijeva, a ispasti će kako je upravo Mario od naših ekstra-potencijala jedini odabrao krivu destinaciju. Od početka sezone izgleda kao netko predestiniran na zakucavanja za uveseljavanje (nekošarkaške) publike i opaljivanje spot-up šuteva. A gdje je igra s loptom, gdje je onaj Mario kojega smo upoznali kroz mlađe reprezentacije? Gdje se zagubio taj mladić prevelikog samopouzdanja?
Ne želim biti zloguki prorok, ali izgleda da tamo uspijevaju u sustavnom gušenju onoga što je kod Mario specifično. Ne kažem da je to s lošom namjerom, nego ga pokušavaju suobličiti svojim igračima. Mario nije Abrines, niti Garcia,a niti bilo tko od nadolazećeg vala španjolskih vanjskih igrača, koji su tehnički i taktički potkovani, ali im fali "ono nešto". Rekao bih, neka vrsta košarkaškog "mojoa".