Problem nije u draftanju Paytona ili Oladipa pojedinačno, problem je kada ih draftaš u istu ekipu. Obojica nemaju šut i obojica trebaju loptu. Zato su bili potpuno nekompatabilni na terenu pa je Orlando morao ici u trade, i kako bi sanirao štetu ostavio je solidnog šutera Fourniera (na stranu što Fournier nije za prvu opciju).

Također, tome dodaš još Gordona koji nema šut i ekipa je strasno limitirana, pogotovo ako Gordona igraš na 3. 

Osim ovoga, franšiza je radila jako loše tradeove usred sezone, dovodeci kvazi veterane koji nisu nista doprinijeli. Mislim kako ce Orlando iz rebuilda opet uci u rebuild, a prije toga ce Hennigan/Martins dobiti otkaz.

Nije to tako jednodimenzionalno. Jest da mora poraditi na vještini i to žestoko, no i stavka samopouzdanja, a ona dolazi sa pitanjem uloge, je jako bitna za mladog igrača. Nedavno je protiv Wizardsa imao najbolji ulazak u utakmicu, bio produktivan i na kraju završi sa 17 minuta. Po običaju, zapravo Vogelovim šabloniziranim rotacijama, drugi ulazak nakon 100 godina, kad se već ohladio. Jasno, to je bila jedna utakmica u moru slabijih, ali je pokazatelj kako se nalazi u sredini koja ne zna/ne želi prepoznati trenutak koji je za njega mogao značiti prekretnicu.

Nije tu samo on u pitanju, nego i razriješavanje pitanja je li on jedan od cornerstone igrača za građenje budućnosti franšize ili nije. Ali, eto, možda baš iduća sezona bude njegova.

Kako redovito igram mali nogomet, 5 na 5, često se poistovjetim sa košarkaškim ekipama o kojima se ovdje priča. Naime, ja sam igrač sa velikim plućima, i smislom za igru, te osjećajem za dodavanje. I kad na termin igra 2-3 "moja" s kojima igram već godinama i koji znaju te moje kvalitete onda problema nema. Onda sam ja "iskorišten", a rezultat je obično u našu korist, mada mene za rezultat najmanje briga, bitno da smo mi živi i zdravi i da se popije piće poslije. Međutim, dobili ili izgubili, drago mi je kad "se igra", kad ne moram trčati sto puta gore dolje, a netko me uporno ignorira i ne da mi loptu. Baš večeras, igrao 4 na 4, a da nisam znao apsolutno nikoga, i već poslije 10 minuta bilo mi je jasno tko ne zna, a pri rezultatu 5:10 da mi jedino nešto možemo napraviti ukoliko ja budem igrao zadnjega, kao neki igrač-vratar koji jedini može organizirat igru da to nešto sliči. I okrenemo na 13:11, a završilo je 13:13. Mojima je bio osmjeh na licu zato jer su "osjetili" uspjeh, osjetili su da vrijede.

Lako za Biyomba. On na toj fotografiji izgleda jedva nešto niži od Vučevića, a od Biyomba izgleda viši.
Ako nije neki kosi teren, stao na rizol, nosi štikle ili slično, onda je mali izrastao preko (barem) 205 cm.

ma daj dosta vise.. odsad ga zovem

Mario 33% Hezonja