Jotojoto je napisao/la:
Psihologija je itekako bitna i dijeli one posebne od hrpe dobrih. Phil Jackson (kao trener naravno) je imao štošta reći o tome, a ponešto je i osvojio.
Što se ostalog u postu tiče, naglasio bih da je u ovoj počinje riječima "od 16. godine..." ključno ono što slijedi "igra u klubovima najvišeg ranga".
Realno (da sad ne cjepidlačim o tome kako je praktički cijelu 16-tu preležao što zbog operacije, što zbog mononukleoze), sa 17 IGRA u drugoj momčadi Barcelone (baš i ne klub najvišeg ranga), iduću sezonu (kad ga je Peras tražio na posudbu u Valenciju) u prvoj momčadi uglavnom služi kao maskota za alleyoop zakucavanja i trice iz kuta, dok u trečoj sezoni pocinje uistinu igrati i to - gle čuda - tek nakon ozljeda niza prvotimaca (Abrines, Navarro, Oleson), te "mitske" posjete agenta upravi kluba, negdje u prosincu 2014 (po prilici kao i ove sezone).
Sad bi se mogao javiti netko i vaditi minute provedene u igri (Basketaš je to znao fino izvesti), ali ovdje govorimo o aktivnoj igri, a ne skrivanju u ćošku. Tome je očito i sam kriv, jer je tek nakon druge sezone u nba shvatio koliko mora raditi na kontroli lopte. Bolje ikad nego nikad - strpljen-spašen. Poanta jest, da je igrački premlad da psihologija tu ne bi imala mjesta.
P.s. Sada svi sfirmativno pišemo o Šišiju, koji doista djeluje zreliji negoli pokazuje rodni list.
No, baš se nešto i ne sjećam takvih tonova nakon eurobasketa. Tada je bio gubitnik, neznalica, samoproklamirani radnik bez pokrića, psihički labilan. Što je sazrio preko jeseni?
Dobro, pusti Phila Jacksona, mi sad tu pričamo o osnovnim stvarima poput selekcije šuta. To se očekuje da se ispravi nakon juniorskih dana.
Šiši i je bio psihički labilan, nadam se da si je to sam priznao i da se s tim suočio, u suprotnom će takav biti cijelu karijeru. Izgori od želje, ali evo, digao se opet. Očito zna izvuć poantu iz neuspjeha, što je zapravo najbitnije.