**Isprike na duzem postu**

Po meni je pitanje stranca skroz nebitno dok prvo netko ne odgovori nesto drugo: Koja je strategija i plan razvoja hrvatske kosarke? I koji su parametri uspjeha?

Da bi to odgovorili prvo treba prihvatiti tri gorke cinjenice:

1. Hrvatska je rob uspjeha vlastite proslosti

2. Hrvatska je skoro 30 godina apsolutno kosarkaski nebitna

3. Hrvatska je mala i ekonomski slabasna zemlja

Povijest

Uspjeh koji smo imali kroz 80e i 90e godine proizlaze dobrim dijelom iz kompetitivne lige u zemlji od 20+ milijuna ljudi, gdje su klubovi imali poprilicne resurse kroz drzavna sredstva za rad i obrazovanje strucnjaka,kosarka nije imala toliku globalnu popularnost, a nasi najbolji igraci su ostajali u zemlji i ligi do srednjih 20ih. 

To danas vise ne postoji, kosarka je jedan od najpopularnijih sportova na svijetu i puno zemalja bez kosarkaske tradicije, ali ekonomski snaznije, organiziranije, mnogoljudinije i prosloscu neopterecene ulazu velika sredstva u svoj razvoj. Dok se svi mi (navijaci, igraci, struka, mediji) konstantno vracamo na Jugoplastiku, Kresu i Drazena. 

Uz sve to nas je zavaralo da smo jos uvijek bitni jer svako malo ipak uspijemo izbaciti kvalitetnog igraca (Giricek, Planinic, Saric, Babo, Bender, i sl.). Medjutim oni su produkt pukog individualnog rada i talenta, a ne nekog sustava. 

Druge Zemlje

Kad i ako se mozemo rijesiti proslosti onda treba objektivno gledati sto ostale zemlje rade. Cinjenica je da se apsolutno sve osim najmnogoljudinijih i najbogatijih pomazu sa stranim talentom, bilo to u struci, trenerima ili igracima, a cak i Italija, Grcka, Turska, Rusija itd imaju naturalizirane igrace. Imaju ih i druge tranzicijske zemlje - Poljska, Madjarska, itd. Jedina iznimka je Litva, koja je cudo samo po sebi, ali njihov sustav, krvavi rad i organizacija je nesto o cemu mi mozemo samo sanjati trenutno.

Trenutno Stanje

Onda trebamo pogledati trenutno stanje u Hrvatskoj kosarci:

• Losa nacionalna liga
• Veliki dio klubova nema financije i robuje nepotizmu i politici - nema kvalitetne struke
• Integracije i usavrsavanje na regionalnom ili internacionalnom nivou skoro pa ne postoji (jer ipak smo mi “kosarkaska velesila” i nama je to ispod casti)
• U ABA ligi klubovi nasi sustavno propadaju i biljeze sve losije rezultate
• Igracki, imamo 3-4 igraca na vrhunskom nivou i 2-3 na euroligaskom nivou, dok ostatak jedva skuplja minute u ABA-i. 
• Imamo ogroman pozicijski disbalans: Veliku kolicinu talenta na centarskim pozicijama, nesto manje na krilnim i apsolutno nikakvog talenta na bekovskim, i to vec godinama
• Nota bene, sto se tice silnih raspava treba li igrati Rogic, Mavra, Dreznjak, Gnjidic, itd - nebitno. To su sve u najboljem slucaju mediokriteti na medjunarodnoj sceni
• Nemamo nikakav sustav i taktiku kroz sve nacionalne selekcije. Na svakom natjecanju igra nam se godinama svodi na improvizaciju i forsiranje najveceg napadackog talenta (jer se mladji onda mogu bolje prodati, a seniora ala Babo treba forsirati da mozemo imati novu mitomaniju)
• Imamo par vrhunskih trenera koji su se jednom okusali u nacionalnoj vrsti i nikad vise
• Imamo jako narusene odnose na svim razinama.

Plan za buducnost

E tek kad se stvari objektivno sagledaju, onda se postavlja pitanje plana i strategije:

1. Je li Hrvatskoj cilj biti konkurentna, plasirati se na sva velika seniorska natjecanja, boriti se za medalje i iskoristiti jos par godina od 4-5 vrhunskih kosarkasa koje imamo (Babo kao predvodnik)?

2. Je li Hrvatskoj cilj stvoriti dobar i moderan sustav za danasnje doba, edukacija struke i trenera, rjesavanje pozicijskog disbalansa, stvaranje mlade ekipe sa mladim trenerom?

(Teska?) Odluka

Ako je cilj #1 - onda nema druge nego rijesiti deficite sa stranim playem i potencijalno stranim trenerom. I bilo bi pametnije da se ugovorno rijesi tako da taj stranac mora odraditi bar 5 godina ili 3 velika natjecanja sa ekipom (recimo AJ Slaughter je sa Poljskom vec 5-6 godina)

Ako je cilj #2 - onda ti ne treba strani play, lijepo se zahvali svim igracima preko 30, ne treba muciti Babu i Simona, izadji pred javnost i lijepo reci: “Ne ocekujte nikakve rezultate od nas iducih 5-6 godina, bit cemo jako losi, Madjarska i Finska ce nas razbijati, ali imamo ideju i plan - Igrat cemo sa domacim klincima” Samo sto onda navijaci, javnost i mediji to isto trebaju prihvatiti - a to se kod nas nikad ne dogadja (evo Sasa Cobanov ima clanak "Tko je kriv za jos jedan debakl Cro kosarke?"), jer smo robovi proslosti, iako nemamo nikakvog pokrica vec jako dugo.

Grčka nema

Ovo se pokazalo do sada jako uspješno, Šarić će kreirati, on je kao kreator, nemamo mi kreatora, da imamo ne bi bilo ove teme. I nije bitno tko ima i tko nema stranca, bitno je da je naš najjači bek Simon s 36 godina.

Ima: Nick Calathes

Ako bi našli nekoga mladog kanadsko/američkog Hrvata koji priča hrvatski nema ništa protiv, dapače.

Tako smo dobili i Šimunića, braću Kovač, Klasnića, Rakitića...

Joe Šimunić

Opet kažem, hrvatska ima talenata na playu i uvik ih je bilo samo šta isti ne dobivaju šansu razvit se jer treneri su prisiljeni igrat na rezultat (ne znam samo iz kojeg razloga jer rezultate ionako nemaju) ili jednostavno ne razumiju šta znači biti playmaker pa guraju one koji za to nisu na uštrb ovih prvih. Klubovi će i inače razvijat samo onoga di vide instant zaradu, a playevi to nisu, njih triba čekat godinama. Znači, od klubova ne triba ništa očekivat, talente triba razvijat kroz češća okupljanja U reprezentacija koje će se dati u ruke najboljim razvojnim trenerima koje imamo te slanjem talenata u top razvojne kampove uz pratnju i na račun saveza . To je jedini put.